Knjigu su napisali Dinko Aračić i fra Petar Lubina, a recenzirali izv. prof. dr. sc. Dario Škarica te doc. dr. sc. Emanuel Petrov. Urednik knjige i edicije je doc. dr. dr. sc. fra Ivan Macut. Knjiga sadrži 456 stranica.

Iz recenzije izv. prof. dr. sc. Daria Škarice:

Premda zaslužan franjevac Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, autor vrijednih i zanimljivih znanstvenih radova, što filozofskih, što teoloških, fra Krsto Kržanić (1894. – 1974.) nije zasad privukao posebnu pozornost istraživača povijesti hrvatske filozofije, odnosno teologije. Ovo je zapravo prva knjiga u cijelosti posvećena njegovu životu i djelu. Autori su pritom u opsežnoj uvodnoj studiji sročili uravnotežen, odmjeren i stručan prikaz Kržanićeva opusa i života, jasno koncipiran i cjelovit, koji bi se mogao pokazati stabilnim okvirom eventualnih budućih istraživanja pojedinih aspekata Kržanićeva djela. Na poseban način vrijednosti ovog rukopisa pridonosi i prijevod ranih Kržanićevih opsežnih istraživanja o franjevačkoj školi (objavljenih 1929. i 1930.).

Iz recenzije doc. dr. sc. Emanuela Petrova:

Autori Dinko Aračić i Petar Lubina uspjeli su gotovo antologijski predstaviti glavne crte Križanićevog filozofsko-teološkog, ali i publicističkog rada, koji obuhvaća više od 600 naslova. Premda ističu kako je u fra Krstinim spisima riječ o konzervativnom teološkom pristupu i kritičnom odnosu prema novotarijama, čitatelj otkriva zauzetog čovjeka svoga vremena, koji ni u kom slučaju nije bio staromodan. Rekli bismo teologa za sva vremena. Naglašavajući središnju istinu spasenja, ostvarenu u Isusu Kristu, Križanić je uvijek isticao ono novo, dobro, istinito i lijepo u Crkvi i u društvu. Premda se činio apologetski naslonjen na definicije Tridentskog sabora, ovaj vjerni sin sv. Franje teme iz filozofije, teologije, sociologije, pedagogije, politike i drugih područja aktualizirao je briljantnim i laganim stilom, punim slikovitosti i žara. Upravo zato predstavljanje njegova lika i djela prilika je da se danas iz riznice franjevačke duhovnosti, ali i Crkve u Hrvata, iznjedri ono uvijek staro i uvijek novo, na čemu počivaju ideali čovještva, vjere i društvenosti.