Svečanu misu predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, gvardijana Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Danka Perutine, župnog vikara u Župi sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Filipa Sučića koji je ujak goranačkom župniku, župnika Župe sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu fra Tomislava Puljića i nekadašnjeg goranačkog župnika, župnika svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima don Ivana Perića, župnika sv. Jure u Viru don Ivice Borasa, župnika Župe Svih Svetih u Aladinićima don Marina Krešića, sina ove župe, i goranačkog župnika fra Ivana Ivande te uz asistenciju biskupova tajnika bogoslova don Matu Puljića. Na misi je sudjelovalo nekoliko tisuća vjernika.

U homiliji je biskup Palić rekao da se ovom euharistijom želi Bogu zahvaliti za sve njegove darove osobito one darove koje dijeli u ovoj župnoj zajednici. „Zato danas naše misli i naše molitve obuhvaćaju sve osobe i događaje iz prošlosti ove župe. Sve svećenike, redovnike i redovnice, sve vjernike laike župljane ove župe i sve ljude dobre volje koji su svojom svetošću, svojom žrtvom, svojom darežljivošću, svojim svijetlim primjerom hranili i obogaćivali život ove župe. Za sve njih Bogu zahvaljujemo u ovoj euharistiji“, rekao je mjesni biskup.

Govoreći o pojmu „Crkva“ koji se sve više upotrebljava općenito, a u javnim raspravama i razgovorima često se čuje: „Crkva mora, Crkva treba, Crkva ima“, mons. Palić je primijetio da u tim raspravama jako malo ima od onoga što u biti stvarno Crkva jeste. Crkva je zajednica krštenih, koji u različitim situacijama i različitim zajednicama žive kao kršćani. Njihov je temeljni zakon ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, istaknuo je biskup.

Istaknuo je da je i župa Crkva koja ima trostruku zadaću: naviještati evanđelje, slaviti liturgiju i izgrađivati zajedništvo ljubavi prema bližnjemu. „Stoga danas naša molitva i naša želja za sadašnjost i budućnost ove župe jest da slavi božanska otajstva koja Boga časte i ljudima daruju mir i spasenje, da naviješta dobroga Boga koji se utjelovio u Isusu Kristu i na taj način crpi snagu iz vjere, nade i ljubavi, da iz dana u dan raste u zajedništvu koje tješi, koje prati i koje nas sve nosi“, poručio je župljanima Goranaca mons. Palić.

Govoreći kako su župa Goranci i župna crkva posvećeni Uznesenju Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo, biskup je u homiliji promišljao „otkud u vjerničkim srcima toliko ljubavi i povjerenja prema Blaženoj Djevici Mariji? Zašto je u našim srcima toliko ljubavi i oslonca na Mariju, presvetu djevicu? Zašto joj se sveti vjerni narod, kako kaže papa Franjo, uvijek povjeravao, njoj upućivao najljepše molitve, gradio crkve i katedrale u njezinu čast? Hodočastio u najstarija svetišta?“. Zato, zaključio je biskup, što je Blaženu Djevicu Mariju oduvijek osjećao kao sestru u vjeri, kao majku milosrđa, kao uzor života i svoju sigurnu pomoć. Marijino Uznesenje je svojevrsno uporište u srcu ovih pitanja i izlijeva nadu na sva nadolazeća ljudska pitanja. Marija naviješta da kraj života – smrt, nije kraj, nego prijelaz između dva različita stanja, pojasnio je.

„Iako su korijeni ove svetkovine u šestom stoljeću, papa Pio XXII. je 1950. godine proglasio vjerskom istinom kojom svaki katolik mora ispovijedati stari poklad vjere Crkve da je Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Po uznesenju, Crkva slavi i razmišlja kroz Mariju svoje konačno odredište. Brojne su katedrale, crkve, kapele podignute upravo u čast Marijinu uznesenju, tako i ova župna crkva. Naš hrvatski narod oduvijek posebno časti Mariju, i to onako kako je u svojevrsnoj himni današnje svetkovine opjevao naš isusovac pater Petar Perica, koji je 1944. godine ubijen na otočiću Daksi kraj Dubrovnika. Častimo Mariju kao djevu svih milosti punu sa zvjezdanom krunom oko glave, a ispod njezinih nogu pakleni zmaj. Ovi stihovi naše poznate marijanske pjesme sažetak su prvoga čitanja kojeg smo danas čuli iz knjige Otkrivenja. U liku žene zaodjenute suncem, kojoj je mjesec pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda kršćanska će tradicija prepoznavati i Mariju, ali nadasve Crkvu. Crkva i Marija, zajedno i jedna i druga, jesu putokaz nade i utjehe za čovječanstvo našega vremena. Hodočasteći kroz povijesne nevolje kojima uvijek prijeti veliki crveni zmaj, spreman djelovati uvijek protiv onoga kojega žena i majka moraju roditi“, kazao je mons. Palić.

„Crkva, kao majka rađa po krštenju novu Božju djecu i svaki je krštenik i svatko od nas u opasnosti. Taj ‘crveni zmaj’ kroz različite povijesne mijene i vremena ima dobre prilike i dobre načine djelovanja. Nekada je taj ‘crveni zmaj’ značio Rimsko Carstvo obojeno krvlju mnogih članova ondašnje zajednice vjernika. Zmaj je poznati znak i simbol za sotonu, za đavla, za oca laži, za sina tame, za onoga koji dijeli, razara, poništava počevši od međuljudskih odnosa, odnosa u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici, pa sve do samoga čovjeka u njegovoj biti i njegovu postojanju.

Povijest Crkve u svako doba dana i noći i na svakom mjestu bila je, jest i bit će povijest borbe protiv zla, protiv nepravde, protiv ugnjetavanja i protiv laži. U toj borbi, koliko god se čini, da je posljednja riječ – riječ zmaja ipak je posljednja riječ – riječ nade jer su djeca rođena iz ove patnje i prokušane Crkve predodređena za život i zato Crkva i svi mi koji joj po krštenju pripadamo pozvani smo živjeti svoju pripadnost Kristu, s Marijom i poput Marije. Pozvani smo rađati svoju živu nazočnost u srcu čovječanstva kojemu prijete mnogo puta, nepravednosti i laži, ali i čovječanstva koje se ne prestaje nadati i hodati prema vječnom cilju i vječnoj domovini praćeno majčinskom Marijinom ljubavlju koja je znak nade i utjehe nama, putničkom narodu, u ovoj suznoj dolini“, pojasnio je biskup.

Istaknuvši kako Marijina vjera počiva na njezinoj otvorenosti Božjoj riječi, na njezinoj spremnosti primiti tu Božju riječ i živjeti s njom i po njoj, biskup je upozorio da je opasno za kršćane „ako želimo živjeti razvodnjeno, osrednje kršćanstvo koje nas duboko ne dira, s kojim smo zadovoljni jer ga ne osjećamo prezahtjevnim“. „Vjera jest osobna stvar, ali nije privatna stvar. Ona mora nužno oblikovati život onoga koji ju živi. Vjera se živi u zajedništvu vjernika i služi za izgrađivanje tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, kako je rekao sveti Pavao, protumačio je mons. Palić.

„Danas ova župna zajednica spominje 150. obljetnicu svoga utemeljenja. Kao zajednica koja se nedjeljom okuplja na slavlje euharistije važno je znati da vjera ne počiva na izvanrednim događajima, nego na redovitom nedjeljnom slavlju euharistije koja je za vjernika najizvanredniji događaj na kojemu nas Uskrsli Krist hrani svojim tijelom da bi smo ga, nahranjeni njime, mogli svjedočiti i nastaviti izgrađivati Božje kraljevstvo. Vjera nije folklor, nije neko izvanjsko magično slavlje, nego nutarnji i istinski susret Boga i čovjeka koje se događa u sakramentalnim znakovima koji su izraz Božje prisutnosti i njegova djelovanja u Crkvi“, rekao je biskup.

„Danas su naše vjerničke oči uperene u Blaženu Djevicu Mariju, u Mariji i njezinoj vjeri naš život i naša vjera pronalaze osvježenje, naše oči pronalaze svjetlo, naše siromašno srce pronalazi Majku, sjajnu, lijepu, jedinstvenu. Njezin sjaj nas ne zastrašuje, nego nas hrabri i privlači. Budi u nama želju da i mi jednom baštinimo nebesku slavu i blaženstvo svetih. Molimo danas Marijin zagovor da se to doista jednom i na nama ostvari“, zaključio je u homiliji mostarsko-duvanjski biskup.

Župnik je na dar svakome dao svoju knjigu „Život i vjera“ u povodu velikog jubileja župe. Prije mise održana je tradicionalna procesija s Gospinim kipom. Poslije svečanu euharistije vjernici su posjetili izložbu umjetnika amatera s područja župe.

Župa Goranci osnovana je 27. travnja 1871. godine. Prostorno je jedna od najvećih župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Prirodnu granicu župe čine na sjevernoj strani područje obronaka planine Čabulja, na istočnoj strani Đubrani (župa Potoci, Bijelo Polje), sa zapadne strane Bile – Misište, te s južne Cim, Vihovići i Planinica.

Prema starim predajama, župa Goranci ima oko šest sati hoda po dužini, a četiri sata po širini kamenjarskoga puta. Sastoji se od sljedećih mjesta: Goranaca, Bogodola, Raške Gore, Planinice, Sovića, Bila i Ladine.