Uz Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i pet župa posvećenih sv. Josipu, u Zagrebačkoj nadbiskupiji postoji i 21 kapela posvećena Zaručniku Blažene Djevice Marije. Osma se predstavlja kapela sv. Josipa u samostanu sestara Kćeri Božje Ljubavi u zagrebačkoj Granešini. Prikaz je pripremila s. M. Tea Barnjak, FDC.

Na prostoru Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini (zagrebačka Dubrava) prije više od 50 godina osnovan je i sagrađen samostan sestara Kćeri Božje ljubavi u kojemu je smještena kapela posvećena sv. Josipu, pod čijom je zaštitom i samostan. Kamen temeljac za novi samostan i kapelu blagoslovio je 30. listopada 1968. tadašnji pomoćni biskup zagrebački dr. Josip Lach. Nakon završenih radova 10. lipnja 1970. ondašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić predvodio je blagoslov samostanske kapele i novoizgrađenog samostanskog kompleksa.

Budući da je utemeljiteljica Družbe službenica Božja majka Franziska Lechner vrlo revno štovala sv. Josipa kao zaštitnika i upravitelja Družbe, čašćenje sv. Josipa prisutno je i živo u Družbi od njezinih početaka do danas. Stoga ne čudi da je tadašnja provincijalna glavarica s. M. Paula Licul odlučila ovaj samostan i kapelu staviti pod njegovu zaštitu.

Kapela sv. Josipa smještena je odmah na ulazu u samostan, a istovremeno spaja oba krila samostanskog kompleksa. Svima koji u samostan dolaze i iz njega odlaze time biva vidljivo da je kapela središte samostana. Njezin vrlo simboličan položaj poziv je prije svega svakoj članici zajednice da u svome životu središnje mjesto dadne Bogu, u čemu joj na osobiti način pomaže svakodnevno sudjelovanje na sv. misi i zajedničkoj liturgiji časova. Njen položaj poziv je i svim posjetiteljima samostana da se prije susreta sa sestrama koji trenutak zadrže u susretu s Bogom u osobnoj molitvi.

Sve do izbijanja pandemije koronavirusne bolesti kapela sv. Josipa bila je otvorena za vjernike iz župe koji su tako imali priliku svakodnevno sudjelovati na sv. misi u jutarnjim satima ili na pobožnostima i duhovnim obnovama koje su sestre prigodno organizirale. Svetu misu tijekom tjedna redovito slavi župnik granešinske župe vlč. Josip Balog, a nedjeljom to čine oci kapucini koji dolaze iz zagrebačke Dubrave.

Premda je kapela posvećena sv. Josipu, u njezinu se središtu ne nalazi kip ili slika sv. Josipa, već veliko raspelo. U podnožju raspela, s lijeve strane oltara, nalazi se kip Majke Božje Fatimske, a s desne strane kip sv. Josipa. Znamo da su i Marija i Josip svoje živote u potpunosti „podredili“ Isusu, Sinu Božjemu, te su oboje svoje živote ostvarili služenjem Božjemu otajstvu. U tome su se susrele i podržavale Marijina i Josipova vjera. Sveti je Josip svoju ljudsku ljubav pretvorio u nadljudsku žrtvu, a svoj autoritet u sebedarje (Scott Hahn). Upravo zbog toga postao je „čuvar otajstva vjekovima skrivena u Bogu“ (papa Ivan Pavao II., Redemptoris custos, br. 5) te čovjek kojemu je Bog „povjerio na čuvanje svoje najveće i najdragocjenije blago“ (bl. papa Pio IX.).

Na taj je način, kao nitko drugi, osim Marije, izravno i neposredno postao dionik „otajstva Utjelovljenja“ te imao posebnu milost izbliza pratiti Isusovo rođenje i odrastanje. Stoga su sv. Josip i Blažena Djevica Marija, prije svega sestrama, ali i svima koji u ovu kapelu dolaze, ponuđeni kao primjeri služenja Isusu koji je pak svoje služenje Ocu pretvorio u predanje vlastitoga života za naše spasenje i otkupljenje. U tom su kontekstu svi posjetitelji ove kapele pozvani svoje živote svakodnevno usmjeravati, orijentirati prema Kristu, našemu Spasitelju i Otkupitelju, Objavitelju beskrajne ljubavi Očeve.

To su na poseban način (u)činili i najsvjetliji primjeri naše Družbe i Provincije – blažena s. Jula i četiri susestre – Drinske mučenice, čiji su likovi također smješteni u oltarnom prostoru, lijevo od kipa Gospe Fatimske. Slika na kojoj su Blaženice prikazane u stavu proslavljenosti iznad rijeke Drine, djelo je akademskog slikara Ante Mamuše. Važno je još spomenuti da se na zidovima kapele, sa strana klupa za sjedenje, nalazi 14 postaja križnoga puta, po sedam sa svake strane. Kapela svetog Josipa prostorno izgleda kao mala crkva.

Uz kapelu sv. Josipa i ovaj samostan vezane su brojne generacije sestara. Jedne jer su tu započinjale vrijeme novicijata i provodile dio svoje redovničke formacije, druge jer su sudjelovale u apostolatu župe, djelovale u vrtiću, a neke jer su tu nakon apostolskog djelovanja u raznim zajednicama Provincije provodile i provode dane starosti ili bolesti te se u sjeni sv. Josipa pripremale i pripremaju za prelazak u vječnost. Tijekom više od 50 godina sestre koje su polagale prve ili doživotne zavjete polazile su iz ove u svečanoj procesiji prema župnoj crkvi, u kojoj su se sve do potresa u ožujku 2020. odvijala ta slavlja. Mnoge su sestre obnavljale svoje privremene zavjete u ovoj kapeli, a nekoliko puta su u njoj, kada je broj zavjetovanica bio manji, održavane svečanosti slavlja prvih i doživotnih zavjeta.

Osim kapele i samostana, pod zaštitu sv. Josipa stavljen je i Dječji vrtić „Sveti Josip“ koji je od rujna 1970. do početka prosinca 2003. djelovao unutar ovoga samostana. Te je godine preseljen u novu zgradu u kojoj s Duhovnim centrom čini jedinstven kompleks u kojemu se tako istovremeno brine za odgoj, ljudski i duhovni razvoj najmanjih i nude sadržaji za rast u vjeri i duhovnosti odraslih – sestara, svećenika i laika.

U samostanskoj se kapeli tijekom cijele godine njeguje pobožnost sv. Josipu, osobito srijedom kada se mole litanije i prigodne molitve te pjevaju pjesme njemu u čast. Za svetkovinu Zaštitnika kapele i samostana sestre se pripremaju devetnicom, a posebno intenzivna bude trodnevnica. Svakoga četvrtka sestre u kapeli imaju euharistijsko klanjanje, kao i svaki prvi petak u mjesecu. Prigodno se organizira i danonoćno klanjanje.