Kapelu, koja je bila sagrađena početkom 20. stoljeća, zapalili su 1942. godine fašisti zajedno s mjestima Vode i Mali Lug, a mještane odveli u logore. Ostala je sačuvana samo slika Svete Obitelji koja je 2020. godine stavljena u okvir i nalazi se u kapelici. Na svečanom liturgijskom slavlju koncelebrirali su župni upravitelj vlč. Ivan Marković i svećenik koji je danas na službi u Rijeci, a podrijetlom je iz Gerova, vlč. Vjekoslav Kovač.

Govoreći o odabranim obrascima liturgijskih čitanja Mise Svete Obitelji mons. Uzinić je kao razlog naveo da se nalazimo u Godini sv. Josipa i Godini posvećenoj obitelji „Amoris laetitia“. Tema obitelji bit će u središtu nove Pastoralne godini i na neki način ovdje započinjemo s tom temom koja će pratiti naša pastoralna nastojanja. Moramo što više razmišljati o obitelji i stavljati je u središte, ali i kao Crkva postajati obitelj i omogućavati našim obiteljima da doista budu Crkva, rekao je riječki nadbiskup koadjutor na početku propovijedi.

U nastavku je kao primjere za nasljedovanje istaknuo dvije obitelji: Svetu Nazaretsku obitelj i Abrahamovu obitelj. Sveta Obitelj odrekla se svojih planova kako bi svaki njezin član ostvario plan kojega je Bog imao s njime. To je i nama put svetosti. Njihovi međusobni odnosi ljubavi i poštovanja, kao i odnosa s Bogom, primjer su nam za nasljedovanje. Također, važno je primijetiti da Sveta Obitelj nije samo s Bogom u molitvi, nego na ispravan način se odnosi prema drugima. Susreće druge s punim poštovanjem. U tom nasljedovanju ostvarenja Božjeg plana s nama pomaže nam činjenica da je obitelj Crkva, ali i da je Crkva pozvana biti obitelj, kazao je mons. Uzinić.

Govoreći o Abrahamovoj obitelji istaknuo je njene sličnosti s današnjim, suvremenim obiteljima. Njeni članovi u poodmakloj su životnoj dobi, kao i mnoge naše obitelji, a osobito u gorskim krajevima. Ženidbe se događaju u kasnijoj dobi. Postoje parovi bez djece, a poznato nam je i da su Abraham i njegova žena Sara dugo bili bez potomaka. Također, možemo spomenuti termin ‘samohranih majki’ i ‘dijete rastavljenih roditelja’. Kao pojašnjenje propovjednik je naveo situaciju druge Abrahamove žene Hagare koju je Sara protjerala s njezinim djetetom. Slične situacije prolaze suvremene obitelji i ne smijemo zanemariti poticaje pape Franje u pobudnici „Amoris laetitia“ u kojima potiče takve osobe i obitelji pratiti, razlučivati njihove situacije i integrirati njihove slabosti u Crkvu. U pozadini svake teške životne situacije jest čovjek sa svojim životnim pričama i ne smijemo im ‘paušalno’ prilaziti, nego svakome trebamo prići s Kristovim duhom. Nikoga osuditi, nego poput Krista povijati im rane i pokazivati da im je Gospodin blizu i da ih Crkva prihvaća, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

Vjernicima je poručio da se s vjerom i pouzdanjem u Boga čovjek može nositi sa svim izazovima vremena i odgovoriti poslanju koje Bog ima s nama. Nemojmo odustati od truda nasljedovanja Svete Obitelji, ali i Abrahamove obitelji. Ova obnovljena kapela primjer je da je uvijek moguće ono što se čini da je porušeno i nepopravljivo, opet izgraditi. Zahvaljujući vama i vašem angažmanu te zajedništvu s vašim župnikom, ona je ponovno podignuta. Zaključujući propovijed, uputio je na ispravan odnos koji bi se trebao imati u shvaćanju braka. Postoje oni koji brak sklapaju ‘dok traje’ i kada se dogode problemi, odustaju. Onaj tko zna da nema odustajanja, da su brak i obitelj ‘za stalno’, taj ne odustaje. Neka nam primjer ove crkve pomogne i u tom vidu da obitelji, unatoč poteškoćama, uvijek pokušavaju rasti uz pomoć Božju i ljudski doprinos. Neka nam ovaj primjer pomogne shvatiti da je Crkva obitelj, a obitelj Crkva, zaključio je mons. Uzinić.

Nakon mise gerovski umjetnik Marijan Leš, predstavio je svoj rad – Posljednju Večeru, inspiriranu istoimenim djelom Leonarda da Vincija, izrađenu u goranskom materijalu – drvu lipe. Prema riječima župnog upravitelj vlč. Ivana Markovića, bio je ovo prvi pohod nekog biskupa Vodama u kojima danas živi 28 stanovnika. Obnovu kapele započeo je njegov prethodnik vlč. Ivan Troha u zajedništvu sa župljanima na čemu im je vlč. Marković zahvalio.