Središnja tema prvoga dana bilo je „Filozofsko-antropološki i medicinski pristup bolesti“, a seminar je prvim izlaganjem otvorio, a tako i uveo u temu izv. prof. dr. sc. Stjepan Radić. U svome izlaganju na temu „Estetizacija suvremene kulture kroz prizmu zahtjeva za potpunim odsućem bolesti i patnje“ dr. Stjepan Radić govorio je o suvremenome društvu i kulturi u najopćenitijem smislu, koji su obilježeni paradoksima u odnosu prema bolesti i patnji – na  jednoj smo strani suočeni sa zahtjevom potpunog zauzimanja za marginalizirane i žrtve općenito, dok se s druge strane u medijskom i gotovo svakom drugom diskursu pojam patnje, te s njom bolesti i u konačnici smrti, potpuno gura na marginu.

Istaknuo je da današnja estetizacija kulture, kojoj svjedočimo, u prvi plan stavlja „mlado“ i „lijepo“ te kako se u podsvjesnom smislu pojam mladosti izravno povezuje s pojmom zdravlja. Izlagač je istaknuo i da svjedočimo diktaturi kulta zdravlja, koje postaje svojevrsna duhovnost. U skladu s tim istaknuo je da upravo u tom pogledu treba promatrati zapadnjačku okrenutost istočnjačkim oblicima religioznosti, koje u osnovi predstavljaju koncepcije dobrog i zdravog života. Upravo su obećanja i time zahtjev o zdravom i cjelovitom životu temeljni razlog okretanja k tim oblicima religioznosti.

Nadalje, rekao je, spomenutom guranju bolesti i patnje na marginu doprinos i tzv. transhumanizam, koji se na mala vrata uvlači u sve pore suvremene kulture, a kojemu je cilj radikalno prevrednovanje ljudske prirode, pri čemu znanost ima ogromnu ulogu. Transhumanizam se stoga može promatrati kao svojevrsna filozofija ljudske osobe. Zahvaćajući u temeljne ljudske strukture poput genetske i reproduktivne, teorijski se nastoji opravdati zahtjeve za zdravljem, kojemu se „ne smije“ ništa ispriječiti. Zašto spomenuti pristupi u korijenu narušavaju čovjekovu prirodnost i zbog čega se nužno mora preispitati naše razumijevanje bolesti i patnje kao bitne sastavnice te iste prirode, bio je temeljni cilj ovoga predavanja, a kršćanski pak koncept ovdje ne samo da može pomoći već je i od presudnog značenja, zaključio je dr. Radić.

Drugo predavanje na temu „Percepcija i odnos prema krizi i bolesti“ održala je je dr. sc. Dunja Degmečić, koje je pripremila u suradnji s Andrijanom Šantić, dr. med. Predavanje je započela mišlju o shvaćanju vlastitog zdravstvenog stanja za koje tvrdi da nastaje međusobnim utjecajem okolišnih, kulturnih i socioekonomskih čimbenika. Posljedično tomu, istaknula je, percepcija dobrog zdravlja rapidno pada starenjem pojedinaca. Predavačica je navela i definiciju zdravlja Andrije Štampara koja glasi „zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“ te naglasila kako upravo iz tog razloga stanje bolesti dobiva svoju jednostavnost u definiranju i širinu u opisivanju.

Bolest kao pojava za sobom povlači niz promjena koje se tiču osobnog funkcioniranja i postojanja, rekla je te naglasila da, iako veliki dio pacijenata dijeli pojedine dijagnostičke kategorije, je shvaćanje i suočavanje s bolesti uvijek individualno. Osnovni je razlog tomu stvaranje vlastite predodžbe bolesti, istaknula je. Percepciji bolesti pristupamo putem osobne kontrole, kontrole tretmana i koherentnosti, rekla je dr. Degmečić, dodavši da percepcija bolesti izravno utječe na ponašanja, strategije suočavanja i emocionalne odgovore na bolest, a time i razvoj tjelesnog i psihičkog oporavka nakon što se bolest već pojavila.

Istaknula je da pojam krize ili kriznog stanja označava poremećaj psihosocijalne ravnoteže koji je posljedica nekoga nepovoljnog događaja, a da je krizno stanje zapravo poremećaj prilagodbe koji je posljedica prolongiranih, često dugotrajnih, nepovoljnih životnih okolnosti. Osnovni je element koji stvara percepciju bolesti i kriznog stanja pacijenta empatija terapeuta, a ona podrazumijeva stvarno dijeljenje osjećaja tereta, uz zadržavanje profesionalne objektivnosti i kontrolnih sposobnosti vezanih uz terapijski plan, zaključila je dr. Degmečić.

Zadnje predavanje prvoga dana na temu „O čemu govorimo, kada govorimo o COVID-19 i zašto kod nekih izaziva fatalni učinak?“ održao je izv. prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, dr. med. Predavanje je započeo retrospektivom na početak pandemije. Krajem 2019. u Wuhanu (Kina) prijavljeno je grupiranje bolesnika s teškim oblikom respiratorne infekcije koja je za posljedicu imala kritično oboljele i smrtne ishode. Pandemija nove covid-19 bolesti (eng. Coronavirus Disease-2019) uzrokovane SARS-CoV-2 virusom (eng. Severe Acute Respiratory Syndrome Coronavirus 2; virus teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirus 2) temeljito je uzdrmala „globalno selo“ te postala jedan od najvećih izazova zdravstvenih sustava cijelog svijeta u povijesti, rekao je. Karakteristike novootkrivenog, lako prenosivog koronavirusa, virulentnost i patogenost, razlog su infekcije u više od 218 milijuna ljudi diljem svijeta do danas, s više od četiri i pol milijuna smrtnih ishoda.

Izlagač je naglasio kako se pandemija još uvijek nezaustavljivo širi i nije obuzdana te se, trenutno, dnevno bilježi više od tristo tisuća novih slučajeva. Osim toga, istaknuo je i statističke podatke koji pokazuju da klinička slika oboljelih varira od asimptomatskih kliconoša do multiorganskog zatajenja sa smrtnim ishodom, da je asimptomatska bolest i oblik s blagim respiratornim simptomima vidljiv u oko 80 % svih oboljelih i prevladava u populaciji mlađih osoba bez drugih poticajnih bolesti. Nadalje, navodi i da teški oblici upala pluća čine oko 15 % oboljelih, dok se u približno 5 % oboljelih razvija najteži oblik bolesti s potrebom za intenzivno liječenje i visokim postotkom smrtnih ishoda. Teške kliničke slike i fatalni ishodu najčešće su zastupljeni u osoba starijih od 60 godina s drugim komorbiditetima, pojasnio je dr. Drenjančević.

Nakon prva dva izlaganja održana je diskusija u kojoj su predavačima postavljana pitanja vezana uz njihove teme, a nakon trećega izlaganja uslijedio je okrugli stol na temu „Neposredna iskustva graničnih životnih situacija“.  Na okruglom stolu sudjelovali su izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin, koji je dao uvodni potiacj, govoreći o bolesničkom pomazanju kao pastoralnom izazovu i prilici, doc. dr. sc. Ivana Haršanji Drenjančević, anesteziologinja i reanimatologinja, viša medicinska sestra s. Anđela Sudar te bolnički kapelan p. Ilija Sudar, SAC.