FOTO: Crkva na kamenu//Obljetnica Župe sv. Tome u Mostaru
Mostar (IKA)
Župa svetoga Tome Apostola u Mostaru, jedina u Bosni i Hercegovini posvećena ovome apostolu, proslavila je u četvrtak 7. listopada spomendan Kraljice sv. Krunice i desetu obljetnicu postojanja svečanom misom koju je predvodio mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, objavljeno je na portalu Crkva na kamenu.
Župnik don Krešo Puljić u uvodnom pozdravu izrekao je dobrodošlicu biskupu Paliću, svećenicima i vjernicima. Na počeku mise mons. Palić rekao je da on kao biskup mora naći vremena za svoje vjernike, dodavši: „Vi ste još uvijek župna zajednica koja raste, ne samo brojčano, i ne samo po ovoj crkvi koja raste kao zgrada, nego rastete kao živa zajednica. I svaki biskupov dolazak u vjerničku zajednicu jest ohrabrenje da nastavite tim putem, putem rasta. Rasta u vjeri, rasta u ljubavi prema Bogu i prema Crkvi i rasta u ljubavi jednih prema drugima. Danas slavimo blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, Kraljicu Krunice. Želimo moliti njezin zagovor za ovu župnu zajednicu, želimo moliti njezin zagovor da poput nje budemo pozorni na Božju riječ, da poput nje izgrađujemo sebe, ali i pomažemo drugima u rastu u vjeri i spoznaji Isusa Krista”.
U koncelebraciji s biskupom i župnikom bili su don Ivan Turudić, župnik Župe sv. Ivana apostola i evanđelista, don Tomislav Ljuban, župnik Župe sv. Mateja, don Mile Miljko, don Mihovil Zrno, don Tomislav Rajič, kapelan župe Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna i don Ante Jukić, biskupov tajnik. Duhovni pomoćnik ove župe don Vinko Puljić animirao je VIS Sion tijekom mise.
Biskup Palić u homiliji je potaknuo vjernike na zajedništvo u molitvi, u župi, u Crkvi. „Jedan od važnih elemenata za život i rast župne zajednice jest Božja Riječ. Ona nas okuplja, ona nas izgrađuje, ona nam je putokaz kroz život. (…) Za župnu zajednicu važno je zajedništvo u molitvi, kao i sklad i sloga. Po tome svjedočimo da pripadamo jednoj, katoličkoj Crkvi, koja počiva na temelju apostola, a zaglavni je kamen Isus Krist”, poručio je vjernicima biskup Palić.
Na kraju misnoga slavlja župnik don Krešo zahvalio je svima koji su bili dio ove proslave kao i svima onima koji su utkali sebe, svoj rad, trud i molitvu u deset godina postojanja ove župe. Župljani su se za jubilejsko slavlje pripremali trodnevnicom koju je predvodio don Vinko Puljić.
Homilija biskupa Petra Palića
Braćo svećenici,
draga braćo i sestre!
1. Na današnji dan, 7. listopada 2011., na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, mostarsko-duvanjski biskup u miru Ratko Perić osnovao je župu sv. Tome, apostola ovdje u Mostaru. Od tada se ova župna zajednica okuplja, moli, slavi sakramente, svjedoči ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Iako kao strukturirana župna zajednica nemate baš puno godina, ipak svjedočite i živite bogatstvo života i inicijativa. Započeli ste i dobro napredujete s gradnjom materijalne crkve, zgrade u kojoj ćete se okupljati, ali bilo bi veoma opasno ne raditi na izgradnji žive Crkve, zajednice vjernika i otajstvenog Tijela Kristova. U tome može pomoći svakako i slavlje jubileja. Međutim, trebamo znati da slaviti jubilej ne znači toliko priređivati velike događaje i manifestacije, koliko god i one bile povezane s proslavom jubileja. Nadahnjujući se mislima sv. Ivana Pavla II., slaviti jubilej znači prije svega obratiti se.
Zato danas ovom euharistijom Bogu želimo zahvaliti za sve župljane ove župe koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji ove župne zajednice, ali molimo i za nas same da uvijek rastemo u svojoj iskrenoj pripadnosti i ljubavi prema Bogu i Crkvi.
2. Jedan od važnih elemenata za život i rast župne zajednice jest Božja Riječ. Ona nas okuplja, ona nas izgrađuje, ona nam je putokaz kroz život. U čitanju iz Djela apostolskih susrećemo važne naznake i pokazatelje za život jedne župne zajednice.
Okupljanje apostola oko Marije nakon Isusova uzašašća bilo je zapravo prvo molitveno okupljanje Crkve.
Apostoli su vjerojatno zbog Isusova uzašašća imali pomiješane osjećaje. Nekima je možda bilo slomljeno srce Učiteljevim odlaskom, dok su drugi čuli što su Gospodin i anđeli rekli i bili oduševljeni razmišljajući o tome što slijedi. U oba slučaja apostoli su se vratili u Jeruzalem s brda zvanog Maslinsko, i nakon što su ušli u grad, pošli su u gornju sobu. Ubrzo nakon toga započeo je molitveni sastanak.
Vrlo važan aspekt molitvenog okupljanja u župnoj zajednici, bilo oko euharistijskoga slavlja, bilo za druge pobožnosti i molitve mora najprije biti udaljavanje i od radosti i tuge našega svakodnevnog života. Gospodin govori o molitvi u sobi, u tajnosti, jer Otac koji vidi u tajnosti uzvraća nagradom. (Mt 6,6). Naravno da netko može postaviti pitanje što je onda s našim zajedničkim molitvama u obitelji ili u crkvi?
Svako mjesto može biti “svetište” – sveto mjesto, mjesto susreta s Gospodinom. Istina je da Gospodina možemo susresti u vlastitom srcu. Međutim, ono što je važno jest priprema našega srca na molitvu, na odvajanje i udaljavanje od svega onoga što nas sputava da budemo bliži Gospodinu i da se usredotočimo na njega. Zato svoja zajednička euharistijska slavlja ne bismo smjeli slaviti samo iz običaja ili, ne daj Bože, reda radi, jer treba “platiti” Misu za pokojne. Plemenito je i sveto djelo molitva za pokojnike, ali što je s nama živima? Jesmo li iz dana u dan bolji ili gori? Naša euharistija mora biti naš susret sa živim uskrslim Kristom, koji nas okuplja, hrani i koji nas šalje da svjedočimo za Njega. Svako drugo razumijevanje naših euharistijskih okupljanja nema smisla.
3. Čuli smo imena učenika, koji su bili okupljeni na molitvu. Ista su to imena učenika ili apostola koje je Isus pozvao i na njima utemeljio Crkvu. Uz apostole tu su i neke žene, zatim Marija, Isusova majka i Isusova braća.
Kada crkveni dokumenti govore o otajstvu Crkve, onda govore o njegovom najdubljem značenju. Crkva je jedna. To njezino jedinstvo jest i zajedništvo. Jedinstvo ne isključuje raznolikost, nego je pretpostavlja kao njezinu nutarnju dimenziju. Jedinstvo Crkve postiže se svakodnevno u zajedništvu biskupa s Papom, u zajedništvu svećenika i vjernika s biskupom, u okupljanju mnogih mjesnih crkava u jednu i sveopću Kristovu Crkvu. Ove su riječi zapravo srce promišljanja crkvenih dokumenata o crkvenosti i nutarnjoj stvarnosti crkvenoga života. Tako je i sa župnom zajednicom. Župa je “poput jedne stanice” biskupije, a vjernici su pozvani njegovati osjećaj za biskupiju i biti uvijek spremni da na poziv svojega pastira posvete svoje snage biskupijskim inicijativama, kako nas uče crkveni dokumenti (usp. AA 10).
4. “Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi” (Dj 1,14). Tako nam Djela apostolska opisuju prvo molitveno okupljanje Crkve. Međutim, to zajedništvo mora biti obilježeno jednodušnošću i postojanošću. Ovaj pojam jednodušno znači zapravo složno, usklađeno. Što bi to značilo jednodušna molitva? Prva i očita misao bi morala biti da su se vjerojatno molili za iste stvari. Međutim, da bi svi oni bili u takvu skladu i složni, morali su se složiti i u nekim drugim stvarima.
Ponajprije, morali su biti složni i u skladu s Kristom i njegovim naukom. Svi oni u gornjoj sobi morali su se složiti oko Gospodina Isusa. Morali su ostaviti ono što su nekad mislili da znaju o Njemu. Morali su se složiti da je On doista Krist, Mesija. Morali su se složiti da je On ispunjenje mnogih starozavjetnih proročanstava. I morali su se složiti da će ispuniti još mnoga proročanstva. Također su se morali složiti oko svega čemu ih je poučavao. I morali su se složiti oko uskrsnuća i uzašašća i Njegovog ponovnog dolaska u slavi. Drugim riječima, njihova je vjera morala hoditi u skladu s njihovim umom.
I za župnu zajednicu važno je zajedništvo u molitvi, kao i sklad i sloga. Po tome svjedočimo da pripadamo jednoj, katoličkoj Crkvi, koja počiva na temelju apostola, a zaglavni je kamen Isus Krist.
5. Današnji nam dan osnutka ove župe na poseban način pred oči stavlja Blaženu Djevicu Mariju, oko koje su bili okupljeni apostoli. Zovemo ju u litanijama i Kraljica sv. Krunice, a taj blagdan danas slavimo. Krunica, ružarij je divna i moćna molitva. Svet Ivan Pavao II. je u svom apostolskom pismu “Krunica Blažene Djevice Marije” između ostaloga rekao da je Crkva uvijek prepoznavala posebnu djelotvornost u ovoj molitvi, povjeravajući njezinom zajedničkom recitiranju, zajedničkoj ustrajnom načinu moljenja, najteže trenutke (KBDM, 39).
Molimo i mi danas Blaženu Djevicu Mariju za ovu župnu zajednicu, da nam ona pomogne da se, zagledani u njezin primjer otvorenosti Božjem naumu spasenja, svi mi prisnije privinemo uz Isusa Krista i prihvatimo njegovu ruku spasa.
Neka nam ova Euharistija koju slavimo, ova gozba na kojoj nam se sam Isus Krist daje za hranu, bude izvorom snage za naše svjedočenje u svijetu u kojemu živimo. Amen.
Podijeli članak
