Župljani te župe mise slave na livadi na križanju Zagrebačke ulice i Zagrebačke avenije, mjestu buduće crkve. I ove se nedjelje okupilo više  stotina vjernika kojima je mons. Šaško istaknuo: „Početna pjesma koju ste izabrali i koju smo pjevali ‘Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama…’ iznimno je znakovita i djeluje nestvarno. Čini se da ovdje nema ni vrata ni dvora. Pa ipak, ovo je dom Crkve, dom srca, kao najljepši dvori u kojima se Bog susreće s ljudima.”

U homiliji, osvrćući se na evanđelje dana i čovjeka koji pita „Što trebam činiti da bih zadobio život vječni?“, biskup kaže: “Bit ćeš sretan ako usrećiš druge, učini sretnima druge, ako želiš biti sretan. A zatim dođi i slijedi me. Vage istinske sreće mjere najveću dragocjenost života, a to je darivanje i primanje ljubavi.“ 

Biskup Šaško poručio je da se slijediti Isusa nipošto ne temelji na žrtvizmu, nego na umnažanju: ostaviti sve, ne biti ni na što navezan, da bi se imalo sve:“ „Otkako sam prvi put osjetio žar koji vas veže uz Krista, otkako sam vidio s kojom ljubavlju ovaj prostor doživljavate svojim, rekao sam da nemam dvojbe o plodovima koji će izgraditi i zidove,  jer je Crkva već izgrađena. Treba paziti da je kušnje ne oslabe. Ovo što sada živite dragocjenost je koja neće blijediti, jer je u konačnici davanje, a ne gomilanje. Crkva, mi, kršćani, vjerom znamo da smo Kristovo tijelo. Tako Crkvu shvaćamo, tako ju nastojimo živjeti. No, vi to jeste: Krist na raskrižju; Krist koji susreće i Krist kojeg se ne može previdjeti; Krist koji ovdje daruje ljudima život, na kiši, na hladnoći, na suncu, ali uvijek u nutarnjoj vedrini, kao jedino što je potrebno za vječni život“, zaključio je biskup Šaško.

Na kraju je upravitelj župe vlč. Marko Čolak pozvao vjernike na molitvu litanija bl. Ivana Merza i molitvu za izgradnju crkve koju vjernici mole svakog 10-og u mjesecu.