Papa Franjo susreo s članovima talijanske udruge ljekarnika koji su iz cijele Italije stigli u Rim u povodu 42. nacionalnog kongresa Talijanskoga društva bolničke farmacije i farmaceutskih službi zdravstvenih ustanova. Na početku govora je istaknuo da je njihov skup, koji se održava u Rimu do 17. listopada, prigoda za razgovor, ali i prilika da se ponovno potvrdi važnost nacionalnoga javnog zdravstvenog sustava, prijeko potrebnog čimbenika kako bi se zajamčilo opće dobro i društveni razvoj jedne zemlje. Sve to valja učiniti, dodao je, u kontekstu pandemije koja je promijenila i još će promijeniti način planiranja, organiziranja i upravljanja zdravstvom i zdravljem. Papa je, osim toga, podsjetio sudionike skupa da pobačaj nije rješenje, nego ubojstvo, te ih uputio na tri puta kojima trebaju ići u svojem radu – na put služenja, profesionalnosti i etike.

Prvi je put Papa povezao s likom gostioničara iz prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Od njega se traži da primi ranjenoga čovjeka i brine o njemu dok se Samarijanac ne vrati (usp. Lk 10,35). U tom liku vidimo dva važna vida rada bolničkoga ljekarnika: svakodnevnu rutinu i skriveno služenje, rekao je Papa te objasnio: Ti su vidici zajednički brojnim drugim poslovima koji zahtijevaju strpljenje, ustrajnost i preciznost, a koji nemaju zadovoljstvo pojavljivanja, nisu uočljivi. Upravo zbog toga, ako su popraćeni molitvom i ljubavlju, stvaraju „svetost svakodnevice“. Jer, bez molitve i bez ljubavi ta rutina postaje besplodna. Ali, uz ljubav, rutina ostvarena s ljubavlju i molitvom vodi do svetosti „iz susjedstva“, do anonimnih svetaca kojih ima posvuda.

Drugi se put odnosi na specifičnu dimenziju bolničkoga ljekarnika, odnosno na njegovu profesionalnost. Zajedno s liječnikom, bolnički ljekarnik istražuje, eksperimentira, predlaže nove putove; uvijek u neposrednom kontaktu s pacijentom. Riječ je o sposobnosti za razumijevanje bolesti i bolesnika, za prilagođivanje lijekova i doziranja; pritom se katkada suočava sa slojevitim kliničkim stanjima. Ljekarnik je, naime, u stanju voditi računa o cjelokupnim učincima koji su više od jednostavnoga zbroja pojedinačnih lijekova za različite patologije.

Treći se put odnosi na etičku dimenziju profesije, i to pod dva vida: osobnim i društvenim, napomenuo je papa Franjo te objasnio: Na individualnoj razini ljekarnik rabi ljekovite tvari koje se mogu pretvoriti u otrov. Tu je riječ o stalnom nadzoru kako bi svrha uvijek bila pacijentov život u cijelosti. Vi ste uvijek u službi ljudskoga života, rekao je. To u nekim slučajevima može uključivati prigovor savjesti, koji nije nevjernost nego, naprotiv, vjernost vašoj profesiji, ako je valjano motivirana.

Danas je pomalo u modi razmišljati o tomu bi li možda bilo dobro ukinuti prigovor savjesti, primijetio je Papa te upozorio da je riječ o etičkoj intimnosti svakog zdravstvenog djelatnika, te da se o tomu nikada ne smije pregovarati; riječ je upravo o krajnjoj odgovornosti zdravstvenih djelatnika. Osim toga, to je također upozoravanje na nepravde počinjene na štetu nedužnoga i nezaštićenoga života.

To je vrlo osjetljiva tema koja istodobno zahtijeva veliku stručnost i čestitost, rekao je Papa te se posebno osvrnuo na pobačaj. Znate da sam, što se toga tiče, vrlo jasan: riječ je o ubojstvu i nije dopušteno postati sudionici u tomu. Naša je dužnost blizina, naša pozitivna dužnost: biti blizu ženama kako ne bi došlo do razmišljanja da je pobačaj rješenje, jer on to zapravo nije, istaknuo je Papa.

Osim osobne etičke razine, postoji i razina društvene pravednosti. Strategije zdravstvene zaštite, usmjerene na postizanje pravednosti i općega dobra, trebaju biti gospodarski i etički održive, primijetio je Papa te dodao da, međutim, kriteriji upravljanja i financiranja nisu jedini čimbenici o kojima valja voditi računa. Kultura odbacivanja ne smije utjecati na vašu profesiju. I na to valja uvijek paziti. Bog naš Otac nije dao zadaću čuvanja zemlje novcu, nego nama: muškarcima i ženama. To je naša zadaća! Umjesto toga, muškarce i žene žrtvuje se idolima profita i potrošnje; to je kultura odbacivanja.

Papa je, osim toga, istaknuo da upravljanje resursima i pozornost prema tomu da se ne protrati ono što je povjereno rukama svakog pojedinog ljekarnika, poprimaju ne samo gospodarsko nego i etičko, vrlo humano, značenje. Mislimo na pozornost prema detaljima, na kupnju i skladištenje proizvoda, na njihovu ispravnu uporabu i na odredište za one kojima su potrebni. Mislimo i na odnos s različitim djelatnicima – glavnim sestrama, medicinskim tehničarima, medicinskim sestrama, liječnicima i anesteziolozima, kao i sa svim uključenim strukturama, rekao je papa Franjo te na kraju nazočnima poželio da nastave ići naprijed u svojemu tako humanom, tako časnom, tako važnom i često toliko tihom zanimanju da ga nitko ne primjećuje.