Biskup Palić pozdravio je na početku mise okupljene vjernike, kandidate i njihovu rodbinu, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteku, generalnoga vikara don Nikolu Menala, svu braću svećenike i redovnike, bogoslove i sestre redovnice, te pozvao da otvore svoje srce Božjoj milost svjesni svoje grješnosti i pokaju se za svoje grijehe kako bi dostojno slavili misna otajstva.

Nakon što su kandidati predstavljeni za red đakonata, biskup je u homiliji istaknuo: „Veliko se otajstvo događa danas pred našim očima. Kao što je u svoje vrijeme prorok Izaija doživio nešto veoma neobično i nesvakidašnje te bio svjedokom veličanstvene Božje objave, tako smo i mi danas svjedoci Božjega djela koje se na sakramentalni način događa ovdje i sada.“ (…) „Pred nama stoje petorica mladića, koji se ni u čemu ne razliku od svojih vršnjaka. A ipak, u svome su životu i srcu osjetili nešto neobično i uzvišeno poput proroka Izaije. Čuli su Gospodina koji ih zove, ali su bili svjesni i svoje nedostojnosti. Odazvali su se, a Gospodin ih je iz dana u dan, iz godine u godinu pripremao da ga naviještaju i drugima svjedoče za Njega. Bog nije to učinio silom. Stao je na vrata njihova srca i kucao i na taj način pokazao da Bog doista ima veliku čežnju i potrebu za ljudima na ovome svijetu. Stoga i pitanje: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Koga da Bog pošalje i tko je spreman poći današnjem svijetu i čovjeku ukazivati na vrjednote ljubavi, žrtve, praštanja, poštenja, dobrote, milosrđa, odricanja? Ovi će mladići danas, kad budu čuli svoja imena, reći: ‘Evo me, mene pošalji!’“

Obraćajući se ređenicima biskup je na kraju propovijedi poručio: „Dragi kandidati, istina je, ostavili ste mnogo, mnogo ćete i primiti. Ali, ako sve ostavite, primit ćete nasljedstvo koje će zasjeniti najsvijetlije blago ove zemlje. Kada se odričemo nečega za Isusa, Isus nam vraća nešto što je bolje od onoga što smo žrtvovali. Napustili smo svoju kuću. Bog nam daje svoju Crkvu. Ostavili smo braću i sestre i majku. Bog nas daje jedne drugima, braću i sestre i majke u Kristu. Napustili smo svoju zemlju, posjede gdje nam je bilo ugodno. Bog osigurava sve što nam je potrebno gdje god idemo. Što je rekao apostolu Pavlu kad se suočio s progonom? ‘Ne boj se… jer mnogo je naroda mojega u ovom gradu’ (Dj 18,9-10). U Kristu ništa ne gubimo, čak i ako nam stvari oduzmu progonom. Patnja radi Krista i evanđelja dokazuje da uistinu pripadamo Bogu. To je Isusov put. Hodajte smjelo, ponizno i hrabro tim putem, a zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, sv. Josipa, sv. Franje, te Svih svetica i svetaca Božjih bit će vam izvor sigurnosti i utjehe na putu za Kristom.“

Kandidati su izrazili spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru. Biskup Palić polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli liturgijsku odjeću i na kraju obreda primili evanđelistar iz biskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.

Svečanosti su nazočili rodbina, prijatelji i župljani ređenika. Pjevanje je predvodio katedralni zbor Marija, pod vodstvom maestra don Dragana Filipovića i uz orguljašku pratnju s. Matee Krešić.

Na kraju euharistijskoga slavlja biskup Palić otvorio je sinodalni proces rekavši: „Papa Franjo je 10. listopada ove godine svečano otvorio Sinodalni hod za cijelu Crkvu. I mi se odazivamo pozivu pape Franje i danas otvaramo sinodalni hod u našim partikularnim crkvama Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj, u nadi da će nam pomoći otkriti važnost zajedništva i važnost sudjelovanja u poslanju koje svatko od nas ima u Crkvi. Na otvaranju novog procesa, Papa je rekao da kršćanska zajednica mora odražavati ‘Božji stil, koji putuje stazama povijesti i sudjeluje u životu čovječanstva.’ Nakon desetljeća kontinuiranih financijskih i seksualnih skandala koji muče Crkvu, papa Franjo želi da sinodalni proces, proces Crkve koja sluša, potakne potpunije sudjelovanje svih njezinih članova i pomogne u čišćenju njezine zlouporabe moći.

Unatoč vertikalnoj, hijerarhijskoj strukturi Crkve, Papa inzistira da Sinoda ‘sluša pitanja, brige i nade svake Crkve, naroda i nacije’.
Ovo je ‘vrijeme da druge gledamo u oči i slušamo što imaju za reći, da izgradimo odnos, da budemo osjetljivi na pitanja svoje braće i sestara’, kaže Papa. ‘Trebamo se čuvati da ne postanemo ‘muzejska crkva’, lijepa, ali nijema, s mnogo prošlosti i malo budućnosti’, upozorava nas Papa. Draga braćo i sestre, dragi novozaređeni đakoni, od svih nas se danas i sutra očekuje da damo novo lice Crkvi. Da njezino lice bude lice majke koja je ponizna, koja sluša druge, koja se ne gubi i ne suobličuje ovome svijetu, nego koja ovim svijetom pronosi poruku Isusove Radosne vijesti spasenja. Neka nam u tom nastojanju pomogne Duh Sveti, životvorna snaga Crkve koga molimo.”