Uz domaćeg župnika vlč. Miru Tomasa, u koncelebraciji su bili župnik zavjetovaničine rodne župe Ivankovo vlč. Stjepan Krekman te župnik u Ilači vlč. Vedran Bilić.

Nakon uvodnih misli u kojima je o. Grizelj rodbinu i prijatelje pozvao da podijele radost sa s. M. Kristinom zbog izabranja kojim Krist poziva neke ljude još od apostolskih vremena te da je prate molitvom kako bi se bezpridržajno predala Bogu poput Marije, uslijedila je Služba Riječi i pozivanje s. M. Kristine da pristupi polaganju zavjeta. Po iskazivanju njene molbe za zavjetovanjem, predvoditelj slavlja je zavjetovanici i nazočnima uputio prigodnu homiliju, koju je započeo primjerom svete karmelićanke Elizabete od Trojstva, čiji spomen Karmel slavi 8. studenoga.

Program života što ga je sv. Elizabeta uzela u Karmelu bila je i okosnica poruke koju je izrazio propovjednik, a to je „da izgradimo u svom srcu malenu ‘ćeliju’ gdje ćemo se susretati s ljubljenim Bogom kako bismo mu povjeravali svoje životne poteškoće i radosti, svjesni da on stanuje u nama i želi naše prijateljstvo“. Ali, takav odnos s Kristom i vjera u njegovu osobu ludost je za ovaj svijet: „No svijet ne pozna Boga pa žali onoga koji je, hodeći s drugima pustinjom ovoga života, pronašao oazu i živu vodu koja ga čini življim i oduševljenijim životom nego ikada te koji u Karmel odlazi ne iz razočaranja svijetom, nego kako bi svijet nosio Bogu u svojim molitvama. Tako i s. M. Kristina nije izgubila sve, nego je našla sve!“ Čestitajući na kraju homilije zavjetovanici na hrabrosti izbora kojim „provocira“ ovaj svijet, predslavitelj joj je poželio da uvijek bude radosnom svjedokinjom da je pronašla ono najljepše, dio koji joj se neće oduzeti, te da bude jednostavna duša u stalnom Isusovu društvu, njegova prijateljica i zaručnica: „A ti sjedi do njegovih nogu i samo budi s njim!“

Nakon što je potvrdno odgovorila na upite koje joj je uime Crkve o. Nikola uputio o njenom prihvaćanju života i evanđeoskih savjeta u klauzurnom Karmelu, s. M. Kristina je pred svojom poglavaricom izgovorila obrazac zavjeta kojim se obavezala na život bosonoge karmelićanke sljedeće tri godine te je, potpisavši obrazac, primila Pravilo i Ustanove Karmelskog Reda. Po završetku obreda zavjetovanja i misnog slavlja, uslijedio je svečani blagoslov novozavjetovanice i čestitka župnika vlč. Stjepana Krekmana, koji joj je prenio pozdrave njenog rodnog Ivankova, naglasivši kako je za župu velika milost imati jednu moliteljicu i klanjateljicu koja bdije i moli, te joj je na srce i u molitve stavio sve potrebe njene župe, cijele Crkve i hrvatskog naroda.