Povijesno-umjetnički značaj te slike i njenog autora predstavila je kustosica SICU-a Zadar doc. dr. Ana Jordan Knežević, a restauratorsko radove opisala je Rita Perić, viši restaurator tehničar specijalist za štafelajno slikarstvo iz Restauratorskog odjela Zadar.

Slika se čuva 45 godina u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru

Od 1976. godine slika se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Predstavljanje i restauracija te slike je zajednički projekt SICU-a Zadar i Restauratorskog odjela Zadar, s ciljem zaštite i valorizacije umjetnina u postavu SICU-a i prezentacije umjetničke građe Zadra i baštine Crkve.

Slika pod punim nazivom Uznesenje Blažene Djevice Marije u vlasništvu je Benediktinskog samostana i crkve sv. Marije u Zadru. Prema novijim istraživanjima, slika je nastala 1511. g. Ta se oltarna pala nalazila u crkvi Svete Marije Velike u Zadru koja je bila posvećena Uznesenju BDM. Ta je crkva srušena 1570./1571. g. zbog gradnje gradskih utvrda u obrani od Osmanlija. Nakon rušenja crkve, dio umjetnina došao je u zadarski samostan benediktinki sv. Marije, među njima i ta slika, a dio umjetnina završio je u zadarskoj crkvi sv. Stjepana,  kasnije posvećenoj crkvi sv. Šime.

Oltarna pala Uznesenje Marijino slikana je temperom na drvu i veličine je 246 x 137,5 cm. Na rubovima slike vidljive su konture profilacije renesansnog okvira. Kompozicija je podijeljena u dva dijela. U donjem dijelu naslikani su apostoli, svjedoci Marijina uznesenja na nebo, oko praznog, otvorenog mramornog sarkofaga, ukrašenog renesansnom girlandom s ovnujskim glavama i anđeoskom glavicom.

Ana Jordan Knežević: Slikar Luzzo je postigao realističan prikaz, profil čuđenja u Marijino uznesenje

„Prikaz apostola tipičan je za ikonografiju Uznesenja. Apostoli u čuđenju promatraju Marijino uznesenje na Nebo. Luzzo je stvorio svojevrsnu komunikaciju među likovima, to je osobito primjetno kod apostola. Stvorio je psihološki moment slike, što je utjecaj velikih majstora visoke renesanse. Vrlo realistično oslikao je izraze lica apostola, skoro kiparski je oslikao apostole. To je venecijanska slikarska škola. Luzzo je postigao realističan prikaz, profil čuđenja u Marijino uznesenje. Apostoli su u komunikaciji i gestama iskazuju čuđenje u Marijino uznesenje“, istaknula je dr. Knežević, dodavši kako se u ikonografiji Zapada uvijek naglašava uznesenje Bogorodice dušom i tijelom.

U gornjem dijelu kompozicije skupina anđela nosi Bogorodicu na nebo. „Dva anđela joj pridržavaju plašt i treći joj stavlja krunu na glavu. Marija kleči na jednom koljenu i skida pojas koji će spustiti apostolima. Prvenstveno se misli na apostola Tomu koji se nalazi u donjem dijelu slike. Inače, motiv Bogorodice i nevjernog Tome posebno je zaživio u umjetnosti 12. st. kad se razvija štovanje relikvija Bogorodičinog pojasa. To je osobito vezano za benediktinsko područje. Onda se prikazuje apostola Tomu koji stoji sam na Maslinskoj gori ili je okružen s apostolima“, rekla je dr. Knežević.

Ta je slika iznimno značajan rad, i zbog toga jer se Luzzu pripisuje malo djela. Ne zna se sa sigurnošću koja su njegova djela, a u SICU Zadar nalazi se još jedna njegova slika, Bogorodice s Djetetom, odnosno Gospe od Dubovice, koja je izložena pokraj Uznesenja Marijina. Luzzo je autor i slike sv. Stjepana u crkvi sv. Šime u Zadru, jedne slike na Silbi te slike Bogorodica s Djetetom između sv. Roka i sv. Sebastijana iz crkve sv. Mihovila u Trogiru koja se sada nalazi u katedrali u Trogiru.

Jedina Luzzova potpisana slika je pala Bogorodica između sv. Viktora i sv. Stjepana u Berlinu. „Taj potpis bio je ključan da se i zadarska oltarna pala Uznesenje Marijino pripiše Lorenzu Luzzu. Naime, na sredini pri dnu slike nalazi se potpis slikara: Laure (n) tius: Lu(cius) Feltri (nus) fec (it), koji je prije bio pogrešno čitan, pa je djelo pripisivano Rafaelovom učeniku Francescu Fattoriju. No, Sergio Claut je 1981. g. reinterpretirao potpis i sliku pripisao Lorenzu Luzzu“, istaknula je dr. Knežević.

Potpis u dnu slike tijekom restauracije 1970.-ih godina bio je uklonjen u Hrvatskom restauratorskom zavodu, no naknadno je vraćen pa se sada zna da se radi o Luzzu.

Luzzo se spominje 1511. godine u Zadru gdje se smatra da je bio rođeni Zadranin

Slikar Lorenzo Luzzo je poznati umjetnik 16. st. koji je bio pod utjecajem venecijanskog slikarstva 16. st. O njegovom životu ima malo podataka. Luzzo je rođen 1484. ili 1485. g. u Zadru, gdje je njegov otac Bartolomej bio gradski liječnik ili u Feltreu, gradu u sjevernoj  Italiji. Umro je 1526. ili 1527. g. u Veneciji ili Zadru. Bio je zvan Zarotto (Zadranin) i Morto da Feltre. „Luzzo se spominje 1511. g. u Zadru gdje se smatra da je bio rođeni Zadranin. Spominju se i imena njegove braće koji nisu bili slikari. Spominje se i 1512. g. kada je zaključena parnica između slikara Nicole Brazza iz Pise i Lorenza Luzza. U toj parnici je sudjelovao i Federico Grisogono (1472.-1538.), hrvatski renesansni liječnik“ rekla je dr. Knežević.

U radovima Luzza mogu se prepoznati utjecaji Tiziana, Rafaela, Sebastiana del Piomba i Giorgionea.

„Kompozicija i figuralika zadarske oltarne pale iz prve četvrtine 16. st. ima sličnosti s istoimenom oltarnom palom mletačkog slikara Palme starijeg. U slici Uznesenje Marijino do izražaja dolazi tonsko slikarstvo i kolorit blagih sjenčanja što potvrđuje da je Luzzo bio pod utjecajem velikih majstora visoke renesanse. Utjecaj Giorgionea vidljiv je u tonskom slikarstvu i senzibilitetu za prostor i krajolik što je Luzzo primijenio na slici Uznesenje Marijino. Poznata je Tizianova oltarna pala Uznesenje Marijino; smatra se da je tom slikom napravljena prekretnica u prikazu ikonografije Uznesenja, jer tu Bogorodica ulazi sama u slavu, dok je kod nas ona nošena, nose je anđeli. Na Luzza je utjecala venecijanska slikarska škola 16. st., slika Uznesenje BDM Palme starijeg datira se 1513. g. Smatra se da je Luzzo od Rafaela preuzeo donji dio slike gdje su prikazani apostoli pokraj otvorenog sarkofaga“, rekla je dr. Knežević.

Rita Perić: Slika sada sasvim drugačije djeluje, sada boje dolaze do izražaja

„Slika je iznimno vrijedna i važna za zadarsko područje, ali i na nacionalnoj razini, jer se radi o vrlo poznatom slikaru iz doba renesanse. Slika je u jednom trenutku išla na izložbu u Zagreb. Trebala je biti demontirana iz postava u SICU-a pa se odlučilo da bi se mogla ponovno restaurirati da joj se vrati izvorni sjaj“, rekla je Rita Perić.

Restauracija slike trajala je od 2013. do 2019. g. „Slika je restaurirana u Restauratorskom odjelu u Zadru koji je dio Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditeljica radova je bila Jadranka Baković, voditeljica Restauratorskog odjela u Zadru koja je 6 godina restaurirala sliku. Učinila je fantastičan posao. Slika sada sasvim drugačije djeluje, sadašnji izgled puno odstupa od prijašnjeg. Sada boje dolaze do izražaja, jasnija je situacija, cijela forma je umirena, to je vrijedilo učiniti za tako vrijednu umjetninu“, istaknula je Perić.

Prvi opsežniji konzervatorsko-restauratorski radovi na slici Uznesenje Marijino izvedeni su 1971. g. u Restauratorskom zavodu Hrvatske u Zagrebu. Tada su sanirana velika oštećenja drvenog nosioca i izrađeno je novo ojačanje poleđine. Za konsolidaciju odignutih slojeva preparacije i boje te drvenog nosioca upotrijebljen je vosak. S vremenom, tamnjenjem boje retuširanih površina nastale su brojne mrlje koje su sa slojem potamnjelog laka narušile izvornu ljepotu i vrijednost umjetnine.

Novi konzervatorsko-restauratorski radovi od 2013. g. učinjeni su laboratorijskim analizama te snimanjima tehnikama RTG, UV i IC reflektografije. „Uklonjeni su slojevi starog potamnjelog laka i retuša te debeli sloj voska. Izvedena je konsolidacija nestabilnih površina slikanog sloja i šupljina drvene osnove. Rekonstrukcija mehaničkih oštećenja izvedena je s više vrsta preparacije koje su prilagođene površini slikanog sloja. Retuš je izveden u podsliku gvaš bojama hladnog kromatskog spektra te završno lakirnim bojama. Rekonstruirani su i završni lazurni slojevi izvorne boje koji su bili oštećeni nekontroliranim čišćenjem u prethodnim intervencijama n slici i oksidacijom pigmenata. Ujednačene su nove plohe boje s originalnim slikanim partijama i nanesen je završni lak“, opisala je Perić.

Višegodišnje konzervatorsko-restauratorske radove na slici Uznesenje Marijino financiralo je Ministarstvo kulture i medija RH. Dovršetkom tih radova, sjaj i koloristička kvaliteta vraćeni su iznimnom djelu venecijanskog renesansnog slikarstva koje je izloženo u prostorima SICU-a Zadar.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić zahvalio restauratorima na obavljenom poslu 

Prisutnima se obratio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Zahvalio je svima koji su izvršili taj „važan i delikatan restauratorski posao. A kad su stvari delikatne, onda to treba predati ženama u ruke. Oko toga su bile angažirane sve žene. Sv. Ivan Pavao II. u Pismu ženama rekao je, ‘Imate neki genij koji je vaš, ženski’. I u umjetnosti, vidi se, žene pokazuju kako se uspješno rješava delikatnost. Oko restauracije toga djela angažiralo se dosta ruku, od Zadra do Zagreba. Bog blagoslovio puno ruku“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je citirao misli pape Pavla VI. koji je umjetnicima rekao da su „oni kadri zgrabiti nešto što je iznad čovjeka, što je sveto i to ljudima učiniti vidljivim“.

„I na toj slici osjeća se ta dihotomija: apostoli su dolje, Toma ne vjeruje i sumnja, drugi apostoli gledaju i dive se, ali Gospa je uznesena u nebeske sfere. Umjetnik je uspio to dvoje objediniti u cjelinu umjetničkog patosa; umjetnik uspijeva nešto što ljudima nije dohvatljivo materijalizirati i prikazati vrlo zanimljivim“, rekao je nadbiskup.

Dvojica svetih papa, Pavao VI. i Ivan Pavao II. pokazali su osobitu ljubav i naklonost prema umjetnosti i umjetnicima. Obojica su imali osobiti osjećaj za umjetnost i umjetnike, rekao je mons. Puljić.

„Sveti papa Pavao VI. je u tijeku odvijanja Drugog Vatikanskog sabora, 7. svibnja 1964. g.,  pozvao umjetnike u Sikstinsku kapelu, u mjesto sakralne umjetnosti Michelangelovog remek – djela gdje im je rekao: „Ovdje smo zajedno na pozornici duhovnog razgovora. Moram vama reći osobitu riječ: Mi vas trebamo. Naša služba treba vašu suradnju. Jer, naša služba je propovijedati i učiniti bliskim i razumljivim svijet duha i neizrecivoga Boga. U tom poslu vi ste pravi majstori i učitelji. Vaše poslanje i umijeće jest „ugrabiti duh i njegovo blago“ i preobući ga u riječ, boju i oblik pa to učiniti dostupnim. Mi vas, stoga, trebamo kao saveznike, podsjetio je na Papine riječi umjetnicima mons. Puljić.

Tada je izašla konstitucija o liturgiji u kojoj je jedno poglavlje posvećeno kršćanskoj umjetnosti. „Budući da je već bila objavljena konstitucija o liturgiji u kojoj se govori o „religioznoj umjetnosti“, Pavao VI. je tada rekao kako je on s crkvene strane potpisao taj savez. I poželio neka umjetnici nastave svojim moćima uma i srca oblikovati duhovno blago koje će biti prepoznatljivo i dohvatljivo ljudskim osjetilima. Papa je kao otac umjetnicima rekao: ‘Mi vas trebamo’. Jer nešto duhovno, što je nedohvatljivo u višim sferama, umjetnik to uspijeva pretočiti u pismo, kip, umjetničko djelo. Papa kaže, treba nam savez umjetnika i Crkve. Budući da je Papa priznao dekret o liturgiji u kojem se govori i o svetoj umjetnosti, Papa je rekao, Ja prvi dajem potpis za taj savez“, rekao je nadbiskup Puljić.

Sv. Ivan Pavao II. je uoči Velikog jubileja Crkve, 1999. g. umjetnicima napisao Pismo. „Hodeći ususret Velikom jubileju 2000 godina kršćanstva, Papa je tada pisao pisma bolesnicima, državnicima, svećenicima, biskupima, umjetnicima itd. I on je bio umjetnik, kazališni glumac, osjetilo se da je stručnjak i u umjetnosti, umjetnosti izražavanja i nastupa. Papa piše umjetnicima da se radi o nečemu što običan čovjek nekad ne može dokučiti. Vi umjetnici ste kadri to duhovno predočiti nama, rekao je Papa“, istaknuo je mons. Puljić.

Ivan Pavao II. je uputio poseban poziv umjetnicima jer ih Crkva treba da plodno surađuju kako otkrivati dubine duhovne dimenzije. „Vama, umjetnici pisane i govorne riječi, kazališni i glazbeni umjetnici, likovni umjetnici i umjetnici najsuvremenijih komunikacijskih tehnologija, upućujem riječi poticaja i zahvale. Jer, nitko bolje od vas, umjetnici, genijalni graditelji ljepote, ne može naslutiti nešto od onog pathosa kojim je Bog u zoru stvaranja pogledao na djelo svojih ruku. Titraj toga osjećaja bezbroj se puta odrazio u pogledima kojima ste se vi, zahvaćeni udivljenjem zbog božanske tajnovite snage zvukova i riječi, boja i oblika, divili djelu svoje nutarnje snage, upućujući gotovo na odjek onoga otajstva stvaranja kojemu vas je Bog, jedini Tvorac svih stvari, želio na neki način sebi pridružiti“, citirao je sv. Ivana Pavla II. nadbiskup Puljić.

Više od tisuću godina zadarske benediktinke žive pod skrbnim Marijinim okom i njenim toplim krovom 

Prigodno duhovno razmatranje M. Anastazije Čizmin, opatice benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, pročitala je s. Klara Begić, OSB.

„Majka je nositeljica života. U svom naručju, Marija Bogorodica nosi život benediktinki u Zadru. Prvi spomen našeg Samostana u Lampredijinom natpisu iz 920. g. spominje … sancte Mariae Virginis et Sancti Abatis Benedict, sub cuius regula vivnut“, poručila je opatica, istaknuvši da od početka svoga postojanja, više od 1000 godinu, zadarske koludrice žive pod skrbnim Majčinskim okom i njenim toplim krovom.

„Samostan i crkva posvećeni su maloj Mariji od njenog rođenja, sav razvoj i život Samostana i svaka koludrica u Samostanu pod plaštem je proslavljene Marije. Sveta Marija nije samo nebeska zaštitnica Samostana i crkve njoj posvećene, ona je srce i duša svake koludrice. Kao što je Marija prolazila kroz život s ‘Neka mi bude po tvojoj Riječi’ i svaka koludrica svakodnevno izgovara svoj ‘Primi me, Gospodine, po svojoj Riječi i živjet ću’“ rekla je s. Klara, istaknuvši da Majka neće zaboraviti svoje kćeri i učenice.

„Marija je najvjernija učenica svoga Sina Isusa koja nas neće ostaviti. Kao oporuku svog života poručuje nam ‘Što god vam rekne, učinite’. Ona je tako živjela i njena nebeska proslava došla je nakon Golgotskog svitanja. Kako je nježan detalj prikazan na ovoj oltarnoj slici. Bogorodica spušta svoj pojas tužnim i zabrinutim apostolima. Njen pogled upravljen je prema zemlji. Sv. Toma, simbol svih nas, prihvaća njen pojas. Vjera popraćena nevjerom koju krijepi nada, a Marija je Majka nade“ rekla je s. Klara, ohrabrivši da nam je Gospodin dao Mariju za našu Majku u svim poteškoćama kroz stoljeća do kraja svijeta.

 „Ona je sa svima nama, naša Majka“ poručila je opatica Čizmin, zaključivši riječima bl. Elredija opata: „Ona je Majka našeg života, Majka naše neraspadljivosti i Majka našeg svjetla. Ona, Kristova majka, Majka je i naše mudrosti, Majka naše pravednosti, Majka našeg posvećenja, Majka našeg otkupljenja. Stoga nam je ona više majka nego naša tjelesna majka. Po njoj je, dakle, naše rođenje bolje, jer iz nje nam je došla svetost naša, naša mudrost, naša pravednost, naše posvećenje, naše otkupljenje. Pismo kaže: Hvalite Gospodina u svetima njegovim. Ako Gospodina trebamo hvaliti u onim svecima po kojima on čini čudesna djela, koliko ga više valja hvaliti u Onoj u kojoj učini sebe sama, koji je čudesan nad svim čudesima“.