Homiliju na božićnoj danjoj misi biskup Radoš započeo je slikovitim govorom kako Bog želi okupljene staviti u stav slušanja – pažljivo slušati Riječ Božju. U naviještenom izvještaju iz evanđelja, u Proslovu, evanđelist Ivan najavljuje radosnu vijest. U tom Proslovu ne samo da je sadržano cijelo Evanđelje, nego Sveto pismo u punini “to je meditacija o smislu života, Božjega pojavka među nama”, rekao je biskup.

Nadalje je istaknuo kako je u središtu Ivanova Proslova Riječ – koja je temelj ljudske komunikacije. Komunikacija nas, pak, vodi jedne prema drugima i stvara zajedništvo u nama. Komunikacija se odvija s ljudima, ali i s Bogom. “Bog kad govori, tada nosi život. Stvara. Sve što Bog izgovori biva popraćeno životom. Daje klicu životu. Ne samo da Bog govori s čovjekom, nego čovjek razgovara s Bogom. Stvoren je za zajedništvo s Bogom i uživa u tom zajedništvu”, rekao je mons. Radoš te upozorio na čovjekovo odvajanje od Boga u trenutku kada prestaje govoriti s Bogom, a to se događa kada čovjek počinje govoriti s napastima. “Napasnik kad govori tada zbunjuje. Ne dopušta da se ljudsko uho otvori Božjem govoru i tada čovjek odlazi polako od Boga. Nema više riječ za Boga.”

Pa ipak, Bog ima riječ za čovjeka i Bog stoji iza svoje riječi. On progovara po prorocima koji su nositelji Njegove riječi. Bog po njima govori i tako daje ljudima svjetlo na njihovoj životnoj stazi da ne idu u tami, ne zalutaju, ne odu potpuno u smrt. Zadnji u nizu od proroka je Ivan Krstitelj za kojeg su ljudi mislili da je obećani mesija, sunce, svjetlo istinito koje dolazi na svijet. No, biskup simbolično objašnjava kako je Ivan mjesec: tako sja da ljudi misle da je to sunce. Baš poput punog mjeseca, ni Ivan ne da ljudima drijemati, spavati, već traži od njih da se probude i pođu ususret Svjetlu. Mjesec nam uvijek priča o suncu koje sja – još ga ne vidimo ali je tu među nama – tako je i već u Ivanovoj poruci Isusova poruka. Pa ipak, Isus se spušta među nas, dolazi u Betlehem.

“Sam Bog dolazi u naš svijet i On uzima riječ. Govori sada u prvom licu. Ne više po prorocima nego On sam dolazi, hita da nas spasi, da nam On bude Riječ od Boga. Da se ta Riječ usadi u našu dušu i da ona bude nosiva Riječ našega života”, istaknuo je propovjednik svrativši pozornost na zanimljivost Božjeg dolaska na zemlju u liku malenog djeteta koje još ne zna govoriti. Pitao se biskup kako li se to Bog poigrava s ljudima? 

“Kao da nas želi od početka poučiti kako treba govoriti. Najprije gledati, slušati, spustiti se na koljena, isprazniti se od svih svojih riječi i dopustiti Bogu, koji je dijete među nama, da progovori onim što on jest: čovjek, tijelo, Bog – sve u jednom. Spaja nespojivo. Riječ koja dolazi među nas da bi nam stavila sebe u usta, da se pričestimo njome, da nam je stavi u srce da se rodi u nama. Da ono što govorimo, izgovaramo i što nosimo bude uvijek od Boga. Ako nosimo tu Riječ tada stvaramo zajedništvo s Bogom. Ako stvaramo zajedništvo s Bogom, tada stvaramo zajedništvo i među sobom.”

Primijetio je biskup i kako mnogi kroz ove božićne dane dolaze pred jaslice kako bi kleknuli, ne pred figuricama, kipom ili nečim drugim, nego pred Gospodinom. “Njemu ćemo se pokloniti. Lijepo nosi ova riječ u sebi ono što je bitno: nosimo poklon Bogu. Nosimo sebe, želimo biti s Bogom. Želimo biti mi sami poklon Njemu, da bi se On mogao nama pokloniti, dati nam se kao najveći dar, poklon. Ako izmijenimo te darove, ako mi Njemu sebe poklonimo, tada će se On pokloniti nama. Nama se darovati i s nama poći kroz život”, poručio je biskup Radoš, poželjevši potom svima da kroz ove dane imaju Boga za sugovornika 

“Ako Bog bude sugovornik, neće biti previše loših riječi. Neće biti riječi koje razdvajaju. Neće biti riječi koje govorimo okolo, nego će naše riječi nositi Njega – Istinu života. Bog je s nama, mi smo Njegova djeca i želimo živjeti u punom zajedništvu s Njim. Ako živimo u zajedništvu s Njim, tada nosimo Njegov mir koji jedino On može dati. Ako nosimo mir od Boga, tada u sebi nosimo i radost – onu istinsku, iskonsku radost, radost života. Da, nismo sami na putu nego naš Bog nas nosi kroz ovaj život, svijetli našom stazom i vodi nas tamo gdje je vječno svjetlo – Očeva kuća”, zaključio je mons. Radoš. 

Završno je još potaknuo sve okupljene da, kroz ove dane dok izmjenjuju poklone, požele i dati sebe Bogu kako bi primili Boga kao poklon, ali i Ga i darovali dalje drugima. “Neka Bog bude jedini pravi poklon kojega ćemo jedni drugima prenositi. Sretan vam i blagoslovljen Božić.”

Uz mons. Radoša suslavio je i umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak te kanonici Stolnog kaptola Blažene Djevice Marije na nebo uznesene.