Kultura otkazivanja – ili, prema pojedinim hrvatskim prijevodima, kultura poništavanja – oblik je ideološke kolonizacije koja ne ostavlja prostora za slobodu izražavanja, prodirući u brojna područja i javne institucije.

Novinar i publicist Matija Štahan piše o novom idejno-vrijednosnom sustavu vjerovanja koji podrazumijeva „poništavanje” ili odbacivanje upravo onih ljudi koji su postavili temelje suvremenog društva, a poradi malih mrlja u njihovim životopisima.

Don Josip Mužić propituje predstoji li Crkvi raskol zbog duboke podjele među vjernicima oko COVID mjera, što se ogleda u zabrani služenja svetih misa svećenicima i onemogućavanja ulaska u crkvu vjernicima ako nemaju COVID potvrdu.

Hrvatski politolog, povjesničar, prevoditelj i stručnjak za Bliski Istok Boris Havel piše o protukršćanskom aktivizmu kao često zaodjenutim u eufemizme poput „tolerantnosti” i „slobodoumlja”, dok dr. Tomislav Sunić kulturu otkazivanja naziva intelektualnim terorizmom.

Razgovarali smo s akademikom fra Petrom Pericom Vidićem, franjevcem i umjetnikom poznatom i po njegovom karitativnom djelovanju. Fra Perica nam je otkrio kako je zavolio slikarstvo, što je za njega umjetnost općenito te do koje granice, po njegovom mišljenju, seže umjetnička sloboda.

Ante Vučković piše o rezonanci istine i dobrote, pri čemu istinu bez dobrote naziva oštrom a dobrotu bez istine tupom, dok dr. sc. fra Vili Radman piše o ideološkom konceptu „znanosti” i širenju znanstvenog praznovjerja zbog kojega elitni akademici i znanstvenici koji su ostali vjerni sebi i svojem znanstvenom zvanju gube svoje položaje.