Euharistijsko slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Tomo Vukšić u zajedništvu s 15-ak svećenika među kojima su bili: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, žepački dekan preč. Predrag Stojčević i župnik domaćin fra Antun Perković.

U propovijedi mons. Vukšić najprije je podsjetio na Isusovu posljednju zapovijed svojim učenicima prije uzašašća na nebo da pođu svim narodima te da ih krste uime Presvetoga Trojstva. „Ta zapovijed i njezino izvršavanje od početka pa sve do naših dana ima svoje vjerne apostole, misionare, svjedoke i propovjednike“, ustvrdio je nadbiskup te dodao: „Od početka pa do danas njezino izvršavanje nailazi također na otpore pa su kršćani često bili progonjeni, čak ubijani.“

U nastavku je podsjetio kako progoni navjestitelja evanđelja i danas traju na brojnim mjestima u svijetu. „U tom nizu svjedoka Kristovih i otpora prema njihovu radu bio je fra Vjeko Ćurić koji se pridružio brojnim sličnim svjedocima u prošlosti svoje franjevačke provincije, drugih svećenika i redovnica i tolikih Kristovih vjernika laika koji su trpjeli zbog svoje vjere, a mnogi i svoje živote za nju položili. Vjerujemo iz ljubavi prema Bogu i ljudima i protiv svakoga oblika mržnje“, poručio je vrhbosanski nadbiskup, kazavši kako se ljudi u Crkvi posebno nadahnjuju na primjeru mučenika.

„Davno je rečeno da je narod, koji ne poštuje svoje velikane, sam sebe unaprijed osudio da ostane mali narod. A mogli bismo tu misao primijeniti i na Crkvu. Stoga, naspram takvoj napasti, okupljeni smo na dan svjedočke smrti pokojnoga fra Vjeke i zahvaljujemo Bogu za toga velikoga sina hrvatskoga naroda i zaslužnoga svjedoka Kristova, koji je otišao u daleku afričku zemlju Ruandu i tamo položio život za svoje prijatelje: Isusa Krista i ljude kojima je navješćivao njegovo evanđelje i čije je živote štitio“, zaključio je nadbiskup Vukšić.

Franjevac, svećenik i misionar Vjeko Ćurić ubijen je 31. siječnja 1998. u Kigaliju, u Ruandi. Pokopan je u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je izgradio s vjernicima. Poznat je bio kao veliki humanitarac koji i u najtežem vremenu rata nije napustio Ruandu.