Na molitvi su sudjelovali nadbiskupi i biskupi koji stigli u Dubrovnik na proslavu visoke 1050. obljetnice zaštite sv. Vlaha. Mons. Barišić je na početku homilije primijetio kako je ovogodišnje jubilejsko slavlje 1050. godina štovanja svetoga Vlaha u gradu Dubrovniku obogaćeno svečanim događajem ređenja novoga dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića. 

„Tisućljetna dinamična memorija duhovne i kulturne tradicije živi svoju budućnost u novim generacijama i događajima. Snažna i trajna poveznica, temelj tradicije i izvor budućnosti, naša živa memorija, jest riječ Božja koju smo upravo čuli, riječ koja nas želi susresti u našim srcima“, kazao je nadbiskup te se osvrnuo na snažne i duboke riječi Poslanice svetoga Pavla Rimljanima (Rim 8, 35. 37-39). Ustvrdio je kako su one svojevrsni „vodič na putu naše hodočasničke memorije“, ne samo do 1072. godine – početka kulta sv. Vlaha u Dubrovniku, već prate vjernike još dublje u vrijeme i prostor života sv. Vlaha, i dalje u vrijeme progona kršćana prvih stoljeća u Rimu, te žele povezati s Početkom – temeljem i izvorom Radosne vijesti spasenja – Isusom Kristom, našim Spasiteljem.

Tumačeći riječi sv. Pavla nadbiskup je kazao kako je Pavao u malo riječi rekao sve: „Ono bitno, najbitnije! Bog Otac je ljubav! Bog nas ljubi u svome Sinu Isusu Kristu!“ To svjedoči i sv. Ivan, kao i Pavao na drugim mjestima, te je mons. Barišić naveo neke od tih citata. Dodao je i kako pitanje: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove…?“, nosi u sebi ponos, dostojanstvo i sigurnost. „Nitko i ništa! Nitko i ništa ne može Božju ljubav rastaviti od nas!“, naglasio je. Naveo je i sedam najdramatičnijih ljudskih situacija u kojima se čovjek može naći: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač, u kojima kršćani isto pobjeđuju, nadmoćno, ali, kako stoji u Svetom pismu, ne po svojim zaslugama, snagom, sposobnošću, askezom, nego: „Po Onomu koji nas uzljubi“. „Neke od spomenutih dramatičnih situacija pratile su život sv. Vlaha, a na sreću nama su danas strane, dok su nam razne nevolje i tjeskobe itekako bliske“, rekao je splitsko-makarski nadbiskup. 

Božja ljubav prema nama je stalna, vjerna, iskrena, božanska, nastavio je propovjednik te potaknuo na promišljanje što je s našom ljubavlju prema Bogu i bližnjima. Ima li na našoj strani ljubavi, ili pak nevjernosti, udaljavanja, rastave? „Dà, ni smrt ni život ne može rastaviti Božju ljubav od nas. Nije li upravo naš život često široko, dramatično polje udaljavanja i rastave od ljubavi Božje? U opasnosti smo da toliko toga rastavi našu ljubav od Boga: stvari, užitci, pohlepa, egoizam, mentalitet, ideologije… Koliko smo po našem životu prepoznatljivi kao ljubljeni i oni od kojih je nerastavljiva ljubav Božja? ‘Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan’ (Rim 5, 5)“, ustvrdio je.

Sv. Vlaho je na ta pitanja u svoje vrijeme dao suvremenicima osobno svjedočanstvo svojim mučeništvom, posvjedočivši svojom ljubavlju Božju ljubav prema nama i našu prema njemu. „Vjernost Božjoj ljubavi kao najveće svoje bogatstvo ostavio je braći i sestrama u vjeri za sva vremena“, naglasio je mons. Barišić. 

Blago vjere toga svjedoka Kristove ljubavi, prije 1050. godina stari Dubrovčani prepoznali su i uzeli njega za svoga uzora i zagovornika, želeći slijediti njegov primjer ljubavi prema Bogu i bližnjima. Ponosni na svoju slobodu bili su svjesni da se sloboda ne može rastavljati od ljubavi, ustvrdio je mons. Barišić. Te nastavio: „Stoga, s pravom mogli bismo primijeniti riječi jednog od njih i na ljubav: ‘Sva zlata, sva srebra, svi ljudski životi ne mogu biti plata ljubljenoj Božjoj ljepoti’. Ovo nam govori i sv. Vlaho svih ovih 11. stoljeća sinodalnog hoda sa svojim Gradom. Doista, kad bismo posjedovali sva znanja i imali sva zemaljska blaga i bogatstva, a ljubavi ne bismo imali, ništa nam ne bi koristilo. Sve prolazi, a jedino ljubav ostaje. Božja ljubav, trajna memorija kršćanskog identiteta, utjelovljena u životu sv. Zaštitnika, izvor je koji rađa našu ljubav s kojom vidimo lice, uvažavamo osobe i gradimo zajedništvo. Mjera ljubavi je žrtva. Ljubav je uvijek pashalna.“

Osvrnuo se i na brak, sakrament ljubavi, i odnose u obitelji, kroz koje se također pokazuje koliko smo kao štovatelji sv. Vlaha odlučni slijediti primjer njegove ljubavi prema Bogu i bližnjemu. „Ako raste postotak rastava, povećava se obiteljsko nasilje, gubi se svijest općeg dobra, nije li to znak da se udaljavamo ne samo jedni od drugih nego i od ljubavi Božje? Bez ljubavi vidimo samo sebe, stvari a osobe kao sredstvo. Mi se s pravom divimo i ponosimo uklesanim riječima u Kneževu dvoru: ‘Obliti privatorum, publica curate’ – ‘Zaboravite privatno i brinite se za javno’. Vrijedan, pohvalan i poticajan je ovaj asketski poziv za društveni život. Ali, riječi sv. Pavla: ‘Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove…’, daleko nadilaze domete naše ljudske askeze te ih je potrebno upisati, ne u kamen, već u naša srca. Ovo je doista potrebno ako želimo graditi društvo zajedništva i civilizaciju ljubavi.“

Mons. Barišić potaknuo je na promišljanje o tome što je ljubav. Ono što nazivamo ljubav često je proračunatost, interes, korist, sredstvo popunjavanja naše praznine, kazao je i dodao kako kažu da se i u najvećoj ljudskoj ljubavi krije podsvjesna doza egoizma. „Isto tako opasnost je da nas ideal ljubavi obeshrabri i učini beznadnima – nemoćnima“, ustvrdio je. „Božja ljubav je radost i ohrabrenje za sve nas i za sve naše situacije jer nas prihvaća tu gdje smo kakvi smo, darujući nam svima milost rasta u ljubavi, po Duhu Svetom koji nam je dan.“ 

Na kraju je kazao: „Sveti Vlaho, uz jubilej tvoga čašćenja u Gradu budi nadahnuće novom biskupu, ohrabri naše sinodalne korake i prati nas na zemaljskom hodu u skladu s Božjom ljubavi do susreta licem u lice, gdje ćemo konačno moći vidjeti tko smo i kakav je naš Bog Otac. Vidjet ćemo u savršenoj ljubavi Onoga koji nas tako i toliko uzljubi u svome Sinu Isusu Kristu, našem Spasitelju – da nas nitko i ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi. Živio sveti Vlaho!“

Pjevanje večernje predvodili su Mješoviti katedrali zbor i zbor Blasius pod vodstvom prof. Maje Marušić, a za orguljama je bio Darko Kristović. Drugi kor činile su redovnice i drugi pjevači koji pjevaju u katedrali uz vodstvo s. Katice Dabo. Na kraju molitve biskup Glasnović zahvalio je svima i podijelio blagoslov.