U zajedništvu s brojnim vjernicima i hodočasnicima iz župa Ogulinskog dekanata jutarnju misu predslavio je župnik u Josipdolu i ogulinski dekan Željko Blagus, a suslavio je župnik u Plaškom i Saborskom don Goran Antunović.

„Došli smo danas u ovu crkvu da bismo po sv. Valentinu uputili Bogu svoje molitve i prošnje, svoje zahvale i divljenja te bismo se mogli razočarati ako ne primimo uslišanja onako kako smo se nadali ili onako brzo kako smo očekivali. Molimo sv. Valentina da nam pomogne, da nam Bog po njegovom posredovanju bude milostiv, da nas zaštiti i da nam vrati zdravlje, da nam dade neku sigurnost, osjećaj mira i neugroženosti da bismo konačno mogli stvarno odahnuti od svojih strahova, tjeskoba, zabrinutosti i iščekivanja“, poručio je predslavitelj u homiliji.

„I sad se sa svetom Terezijom Avilskom moramo pitati što mi u stvari radimo. Mi se obraćamo Bogu kao osobnom biću koje ima svoje osjećaje, svoje misli i odluke, svoja sjećanja i maštanja. Od njega očekujemo da kao naš prijatelj i dobrotvor izađe u susret našim molbama i potrebama. I upravo u ove dvije stvari leži odgovor na naša pitanja: hoćemo li dobiti uslišanje onoga što tražimo. Najprije moramo voditi računa o Bogu kao slobodnoj osobi koja ima svoje mišljenje i svoju volju o svim stvarima s kojima mi dolazimo pred njega. Njemu kao Svemogućem biću nije nemoguće ostvariti naše želje, ali se moramo stalno ispitivati, što on misli i osjeća o onome što mi od njega tražimo. I tako se moramo pitati uvažavamo li mi njega, njegovu osobu, njegove osjećaje i njegove želje i planove“, ustvrdio je preč. Blagus.

„Sveti Valentin je svakako uvažavao Krista jer je općenito nekoliko godina prije svoje smrti konstantno činio dobra ljudima oko sebe u skladu sa svojim položajem u društvu i u skladu sa svojim mogućnostima. Ali je ustrajno činio dobro i to ga je koštálo napora, žrtve, odricanja. On je ulagao svoje vrijeme, svoje energije, svoja sredstva u djela kojima je nastojao obradovati Boga i pokazani mu svoje prijateljstvo.“

„I tako dolazimo do druge stvari koju smo spomenuli: ukoliko od Boga kao svojega prijatelja očekujemo da nam pomogne i da nas uvaži, kako mi uvažavamo Boga, imamo li obzira prema njegovim osjećajima. prema njegovim odlukama, prema njegovim očekivanjima od nas. Svaki put kad nešto konkretno sagriješimo mi smo ujedno pokazali i bezobzirnost i bezosjećajnost prema Bogu ali i nezahvalnost. A sve ovo nabrojeno skoro nitko nikada ne spomene u ispovijedi. Ne znam kad sam posljednji put čuo da mi je netko u ispovijedi spomenuo da je bio bezobziran prema Bogu ili da mu je iskazao nezahvalnost“, istaknuo je.

„Upravo iz zahvalnosti prema Bogu morali bismo odustajati od onoga što znamo da ga vrijeđa i smeta, od grijeha. Zato u jednom psalmu i piše da Boga pravo štuje ili poštuje žrtva zahvalna. Za nas je uvijek neka vrsta žrtve kad se ustegnemo od grijeha, kad svladamo svoje porive da nama bude dobro i ugodno, da se nekome osvetimo, da si nešto nepravedno priskrbimo, da nešto opsujemo ili da svojoj srditosti damo oduška na neprimjereni način, da budemo zluradi tj. da se veselimo tuđoj nevolji i da to rado bez opravdanja prepričavamo, tj. da ogovaramo ili da budemo zavidni tj. da se žalostimo zbog tuđega uspjeha i postignuća pa da smišljamo razna podmetanja i zlobe protiv osoba kojima smo zavidni i tako redom“, upozorio je preč. Blagus.

„Ni mi ne bismo dragovoljno uvažili i uslišali nekoga tko nas traži nešto pretjerano, nepravedno, nemoguće ili protivno našim osjećajima, odlukama i stavovima. Pa što da onda molimo Boga? Kako nema ni medu nama, a posebno ne u svijetu općenito mnogo pravednih i svetih, dobrih i velikih prijatelja Božjih, molimo Boga da razlikuje one koji se u njega pouzdaju od onih koji se ne pouzdaju, one koji se nastoje žarko i redovito moliti i u Boga ufati od onih koji su mlaki, ravnodušni i površni, one koji idu na misu, pričest i ispovijed. koji se s Bogom razgovaraju, od onih koji žive kao da je sve po starom, ne mare za Božje pozive i znakove vremena po kojima nas Bog opominje. Molimo ga da nam dade snage da uz njega prianjamo kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, da budemo Božji ponos, čast i dobar glas u ovom svijetu, kako to lijepo govori prorok Jeremija na jednom mjestu, pa neka Bog nas brani kao svoju slavu, svoju čast i dobar glas u ovom svijetu, neka skine pobjednički osmjeh s lica naših mučitelja i poklonika đavla i neka nam dade mira od svih naših neprijatelja uokolo i od svih koji nas progone. Mi se sami ne možemo oduprijeti zlu u ovom svijetu i svemu onome što dolazi. Ova pandemija, bolesti, sve što smo prošli i što još uvijek prolazimo i što je s ovim zlo povezano, preveliko je da bismo to mogli sami nadvladati. Može nas spasiti jedino Bog jer si sami ne možemo pomoći a oni koji bi nam u ovom svijetu mogli i trebali pomoći, oni neće ili nas još više gaze i muče. Sada dolazi opet baba roga koja se zove inflacija: cijene rastu, primanja ne idu u korak s cijenama, vrijednost novcu pada, gubimo naočigled sredstva za život, životni standard, način života, a uskoro će biti sve teže i gore“, zaključio je predslavitelj.

Na samom kraju homilije zazvao je Božju zaštitu po zagovoru sv. Valentina protiv kuge (boleština), gladi (neimaštine) i ratova (nemira).

Pjevanje je predvodio župni zbor uz vodstvo i orguljsku pratnju Marije Rendulić.

Preč. Blagus predslavio je istoga dana i popodnevnu misu.