Koncelebrirali su župnik Župe sv. Josipa vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe sv. Marka Križevčanina vlč. Damir Bačun, trešnjevački dekan preč. Slavko Kresonja, župni vikar Župe Blažene Djevice Marije Žalosne vlč. Ivan Pugar, pastoralni pomoćnik Župe sv. Marka Križevčanina i sveučilišni kapelan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu vlč. Branimir Jagodić.

Svečana proslava počela je procesijom s likom Majke Božje, ispred crkve sv. Josipa. Vjernici su u zajedništvu, molitvi i pjesmi hodali do crkve sv. Marka Križevčanina.

U procesiji trešnjevačkim ulicama vjernici su uz lik Majke Božje nosili i relikviju bl. Alojzija Stepinca.

Vjernicima se na početku obratio vlč. Bačun. Naglasio je da procesija za dvije župe ima posebno značenje. „Ona nas povezuje u zajedničkoj vjeri, zajedničkoj molitvi, zajedničkoj zahvalnosti Bogu dok se pripremamo za veliku obljetnicu 90 godina postojanja naših župa koje je utemeljio bl. Alojzije Stepinac, a koju ćemo proslaviti iduće godine.“

Župnik je u uvodu pojasnio da se 13. listopada spominju posljednjeg Gospinog ukazanja u Fatimi 1917. kada se dogodilo poznato „čudo sunca“. „Manje je poznato da su toga dana prema svjedočanstvu sestre Lucije vidioci vidjeli sv. Josipa s Djetetom Isusom koji su blagoslivljali svijet. Osobito je znakovito što smo upravo danas na isti datum u procesiji s kipom Gospe Fatimske krenuli iz crkve sv. Josipa prema crkvi sv. Marka Križevčanina“, naglasio je.

„Molimo neka taj blagoslov sv. Josipa i malenoga Isusa prati naše dvije župe, sve naše obitelji. Neka nas Gospa Fatimska koja nas neprestano poziva na molitvu, pokoru i obraćenje prati svojim majčinskim zagovorom, a današnje slavlje još više učvrsti zajedništvo naših dviju župa”, dodao je vlč. Bačun.

Biskup Kovač u homiliji je podsjetio vjernike na događaje od 13. listopada 1917. godine. „Vijest o čudu vidljivom svima proširila se cijelim Portugalom. Tako se na listopadskom susretu okupilo mnoštvo koje se procjenjivalo na više tisuća ljudi pristiglih iz svih krajeva zemlje. Među okupljenima nije nedostajalo ni skeptike, ni vrijeme nije obećavalo ništa dobroga. Toga je dana bilo tmurno i hladno, a kiša je obilno padala. Ovoga je puta, čim se Marija pojavila, Lucija upitala: Gospođo, tko ste i što želite od mene?, na što je ona odgovorila: Ja sam Gospa od krunice, želim da se ovdje sagradi kapelica meni u čast i da se nastavi svakodnevno moliti krunica. Rat će završiti i vojnici će se uskoro vratiti svojim domovima. Ljudi ne smiju vrijeđati Gospodina koji je već previše uvrijeđen“, rekao je biskup.

Istaknuo je brojne posjete poglavara Katoličke Crkve koji su nakon ukazanja dolazili u Fatimu. Rekao je da je prvi papa koji je došao bio Pavao VI., prigodom pedesete obljetnice ukazanja. Sv. Ivan Pavao II. pohodio je Fatimu tri puta, Benedikt XVI. jednom, kao i papa Franjo.

Biskup Kovač osvrnuo se na prvo čitanje: „Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje nego vjera ljubavlju djelotvorna“. „Tim nam riječima sv. Pavao otkriva snagu kršćanskog života. Vjera koja ne mijenja moje srce, moje odnose i moj način života ostaje nedovršena. Sveti Ivan Zlatousti, crkveni otac iz prvih vremena Crkve, tumačeći ove Pavlove riječi upozorava da je upravo nedostatak ljubavi omogućio da u srca Galaćana uđe zabluda“, istaknuo je.

„Da su doista ljubili Krista onako kako su bili pozvani, ne bi se vratilo ropstvo iz kojega ih je Bog oslobodio. Ne bi napustili onu slobodu koju su primili njegovom žrtvom, niti bi dopustili da ih ljudi udalje od jednostavnosti i istine evanđelja. Zato se trebamo neprestano pitati vodi li me moja vjera  prema većoj ljubavi, strpljivosti, milosrđu i spremnosti da služim. Postajem li po svojoj vjeri sličniji Kristu“, rekao je mons. Kovač.

„Možemo se izgubiti u raspravama o tome tko je bolji vjernik, tko ispravnije moli, tko dosljednije obdržava običaje ili tko ima pravo određivati drugima kako bi trebali živjeti. Pritom možemo zaboraviti ono najvažnije, ljubimo li doista Isusa i prepoznajemo li ga u svojim bližnjima. Pavlove riječi pozivaju nas da ne odustanemo od sebe i od drugih. Ako smo zastali na putu vjere, možemo ponovno krenuti. Ako smo se udaljili od Boga, možemo mu se vratiti. Ako smo izgubili ljubav, možemo moliti da je Duh Sveti obnovi. Ako smo vidjeli da netko drugi posrće, pozvani smo pomoći mu da ustane“, ohrabrio je biskup.

Istaknuo je da ih Gospodin poziva da promijene smjer vlastitog života, ali i potaknuo da se zapitaju koliko je Isusova ljubav postala vidljiva u svakome od njih. „Molimo Gospodina da nam udijeli vjeru koja se očituje u djelima ljubavi, srce koja zna praštati, savjest koja prepoznaje zlo. Neka nas njegov duh učvrsti kada posustanemo, vrati kada zalutamo i podigne kada padnemo. Nije najvažnije kako smo započeli put vjere, nego jesmo li ustrajali u ljubavi. Ako smo na tom putu posustali, uvijek nam ostaje otvoren put prema Gospodinu koji nas je prvi uzljubio i koji nas svojom milošću neprestano poziva da ponovno krenemo“, naglasio je.

„Neka nas Marija svojim zagovorom uči ustrajnom molitvom, a Duh Sveti osposobi da ono što molimo postane vidljivo u našem životu. Neka naša krunica ne ostane samo molitva na našim usnama, neka se nastavi u našim djelima, u praštanju, traženju istine, povjerenju i brizi za druge. Tada će i naš zajednički hod u procesiji postati još jačim znakom da doista hodamo za Isusom“, zaključio je mons. Kovač.

Nakon popričesne molitve župnik Bačun uputio je riječi zahvale biskupu Kovaču, a mladi župljani uručili su mu prigodan dar.

Vjernici obiju župa, predvođeni župnicima, na kraju su izmolili molitvu Prečistom Srcu Marijinu obnovivši posvetu svojih župa Bogorodici, objavljeno je na stranici Zagrebačke nadbiskupije.