Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje u prigodi proslave desete obljetnice posvete kapele Blažene Djevice Marije u KB „Sveti Duh” u Zagrebu u četvrtak 28. prosinca predvodio je provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević u zajedništvu s bolničkim kapelanom fra Miroslavom Štubanom, OFMConv., a asistirao je bogoslov fra Zvonimir Pervan, OFMConv.
Misi su nazočili ravnatelj bolnice prof. dr. Mladen Bušić, prim. dr. med. s članovima uprave, drugi djelatnici bolnice te bolesnici.
Na početku mise provincijal Blažević zahvalio je na potpori i razumijevanju vodstvu bolnice koja ima dugu tradiciju, ali istodobno je u službi života, jer je očuvala, njeguje život, pokušava spasiti život, gdje se rađa i umire. „Kapelica je posvećena Presvetoj Bogorodici, spominjemo je se i kao Gospe Žalosne koja trpi sa svojim Sinom. Njemu prinesimo molitve pod zaštitom Bezgrešne za sve koji trpe, za sve koji rade u ovoj bolnici, koji se rađaju i umiru”, potaknuo je Blažević.
U osvrtu na misno evanđelje, Blažević je u homiliji uputio na susret kod zdenca Samarijanke i Isusa te na pitanje koje je ona postavila: „Gdje se klanjati Bogu”, jer je postojao spor između dva naroda o tom pitanju. No, što današnjeg čovjeka zanima, koja pitanja postavlja? Jedina „religija” u koju čovjek vjeruje je medicina, jedini poziv u koji se uzda je liječnički, jedini „sakramenti” koje još traži su lijekovi. I ne postavlja se pitanje je li ova i ona religija prava i što je volja Božja za moj život, nego hoće li ova bolnica imati bolje stručnjake, bolje liječnike od neke druge. Čovjek koji dolazi danas u njoj očekuje dugovječnost, očekuje produžiti ovozemaljsku egzistenciju, i što je ljudska vjera slabija to se više oslanja, više vjeruje u mit da će jednoga dana znanost omogućiti vječni život, rekao je propovjednik.
Vraćajući se na pitanje Samarijanke, podsjetio je da kad je izabrani narod išao kroz pustinju i nije imao hrama, već svetište „na rasklapanje” šator, mjesto Božjega prebivališta. Kad je kralj David utvrdio kraljevski grad, podigao sebi palaču i institucije, želio je podići i hram, ali Bog se tome opirao. Davidov san ostvario se za vrijeme Samuela kada je podignut veličanstveni hram u Jeruzalemu. Tamo se slijevaju Izraelci, tamo je išao i Isus. Štoviše, kao dvanaestogodišnjak se izgubio, a kasnije kao mladić napravio nered opominjući trgovce da od kuće Očeve ne rade kuću razbojničku. Isus najavljuje: dolazi čas kad se će se istinski klanjatelji klanjati u duhu i istini. „Više nam građevine ne trebaju, jer ona nema nikakve moći. Isus otkriva nešto novo, Njegovo tijelo je tabernakul Božji, u Njemu se Božja riječ utjelovila. On je živi Božji hram, punina Boga je u Njemu i on nije više na jednom mjestu, nego na svim mjestima diljem kugle zemaljske gdje se slavi euharistija, to je mjesto Njegove prisutnosti. Crkva je mjesto Njegove prisutnosti, on je glava, a svi mi, svatko pojedinačno kamen, dio toga zdanja, mi smo živo kamenje, hramovi Duha Svetoga u kojemu se on nastanio po sakramentu krštenja, mi smo djeca Božja. Mogu porušiti sve hramove i sve crkve, ali dok posljednji kršćanin živi na ovome svijetu Crkva će postojati, ona je nerazoriva, jer je sastavljena od svakoga krštenoga u kojemu Duh Sveti viče „Abba”. To je ono što nas ispunja radošću i što treba posebno na ovakvim mjestima kao što su bolnice posebno isticati i podsjećati, rekao je propovjednik.
Provincijal Blažević čestitao je ravnatelju i upravi bolnice jer su prepoznali potrebu za ovim mjestom koje je duša bolnice i usmjeravanje prema onome što je neprolazno. Blažević je zahvalio i bolničkom kapelanu Štubanu koji je pastoralnu skrb za bolesnike i djelatnike započeo i prije posvete kapele, te tu službu obnaša već dvanaest godina. Posebno je pozvao na molitvu za sve djelatnike, ali i sve koji se u bolnici rađaju, liječe ili su umrli.
Nakon popričesne molitve otpjevan je „Tebe Boga hvalimo”, a potom je riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio Štuban. On je također zahvalio ravnatelju i djelatnicima bolnice, a posebnu zahvalu uputio je svim hodočasnicima u ovu kapelu, jer je i sam svjedok da u kapeli često nalazi nekoga u molitvi, a „smisao ove kapele je da se čovjek sastane s Bogom”.
Misu je pjevanjem i sviranjem animirao fra Martin Jaković, župnik župe sv. Antuna Padovanskoga na čijem se području nalazi KB „Sveti Duh”.
Kapelu je 28. prosinca 2007. godine posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te je ugradio u oltar moći bl. Alojzija Stepinca. Tijekom deset godina kapelu je pohodio velik broj vjernika: bolesnika, pacijenata, svećenika, redovnica, djelatnika bolnice te susjeda. Redovne mise u kapeli održavaju se svake nedjelje i blagdana u 8 sati, te svaki utorak i četvrtak, kao i prvi petak u mjesecu u 6.30 sati, a tijekom došašća i mise zornice. U kapeli se također redovito moli krunica te svibanjske i listopadske pobožnosti. Bolnički kapelan fra Miroslav Štuban, OFMConv., svakodnevno obilazi bolesnike.