Susretu su se odazvala dvadeset četiri sudionika: svećenici, časne sestre te laici koji animiraju pjevanje i sviranje u svojim župama. Susret je započeo molitvom i uvodnim pozdravom koji je imao vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice i koordinator za crkveno-liturgijsku glazbu Vrhbosanske nadbiskupije.

Prvo predavanje održala je dr. s. Vinka Bešlić, profesorica liturgike na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru. Tema izlaganja bila je „Glazbeno oblikovanje misnoga ordinarija Sanctusa“. S. Vinka naglasila je kako je nastao tekst Sanctusa i gdje se prvi put spominje. „Najstariji odlomak, koji je skoro identičan početku današnjega Sanctusa, nalazimo u knjizi proroka Izaije, točnije u kontekstu njegova viđenja u hramu, gdje su serafi klicali „Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama. Puna je sva zemlja slave njegove!“ (Iz 6,3). Ovoj konstrukciji triput uzastopnog spominjanja svet, nadodane su riječi: (Gospodin Bog Sabaot). Za razliku od teksta Iz 6,3 u današnjem Sanctusu se nalazi dodatak, koji govori, da su ne samo ‘zemlja’ nego i ‘nebesa’ puna slave Gospodnje“, pojasnila je. „U Novom zavjetu imamo također tekst, koji tri puta uzastopno spominje riječ svet, u knjizi Otkrivenja i to u kontekstu klanjanja četiriju bića pred prijestoljem Božjim, koji bez prestanka ponavljaju riječi ‘Svet! Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog, Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!’ (Otk 4,8). Za oblikovanje teksta kojeg danas imamo pridonijela je i aklamacija iz Mt 21,9, gdje se kaže kako je narod koji je išao za Isusom kod njegova svečanog ulaska u Jeruzalem klicao ‘Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj, koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!’“, naglasila je s. Vinka. „Sanctus ima dugu tradiciju u liturgiji Crkve te kao jedna od najstarijih pjesama misnog ordinarija čija uloga i značenje vrlo često mnogima još uvijek izgleda nedovoljno jasna. U pojedinim etapama povijesti uvukla se u pojedinim krajevnim Crkvama pa nerijetko i u našim mjesnim i župnim zajednicama praksa preuzimanja melodija drugih pjesama umjesto Sanctusa. Tako se i u nekim hrvatskim crkvenim pjesmaricama skoro do polovice 19. st. mogu pronaći prijedlozi, da se na primjer umjesto Sanctusa pjevaju neke pučke popijevke. Nažalost se taj običaj preuzimanja pjesama hvalbenog karaktera umjesto Sanctusa zadržao ponegdje i do danas. Možda ponajviše u božićno i vazmeno vrijeme kao i na velika slavlja umjesto Sanctusa pjeva se neka druga pjesma. Tako se može primijetiti, da neki voditelji crkvenog pjevanja pa i crkveni glazbenici zamjenjuju Sanctus s drugom strofom pjesme Tebe Boga hvalimo ili u božićno vrijeme najčešće s popijevkom Veselje ti navješćujem”, između ostalog istakla je s. Vinka. Nakon izlaganja uslijedila su pitanja i rasprava.

Sljedeći dio radnog prijepodneva bila je prezentacija pripjevnih Psalama vlč. Marka Stanušića nastalih u posljednjih osamnaest godina. Od 35 skladanih Psalama autor vlč. Marko Stanušić odabrao je osam: Ps 122 „U dom ćemo Gospodnji“; Izl 15 „Zapjevat ću Gospodinu“; Ps 118 „Kliči Bogu sva zemljo“; Ps 148 „Puna su nebesa“; „Pokoj vječni daruj im Gospodine“; Ps 25 „K tebi, Gospode, uzdižem dušu svoju“; Ps 51 „Smiluj mi se, Bože“ i Ps 96 „Danas nam se rodi“o. Psalme su otpjevali bogoslovi VBS-a Stipe Gabrić i Marko Pavlović uz orguljsku pratnju vlč. Marka Stanušića. Svi ovi Psalmi mogu se naći i poslušati na YouTubeu. Dovoljno je ukucati Marko Stanušić. „I kao što su teolozi, profesori na našim katoličkim bogoslovnim fakultetima pozvani pisati članke iz svoje struke te objavljivati razne studije i knjige, tako su i crkveni glazbenici pozvani, ne samo svirati i voditi zborove, već i skladati mise, motete, pripjevne psalme i druge skladbe”, naglasio je vlč. Stanušić. Također je pozvao sve prisutne da, ukoliko im se kakva melodija „mota po glavi“, ne bude im mrsko zapisati jer, ako se odmah ne zapiše, takvo što više se nikada neće ponoviti.

Nakon stanke uslijedilo je treće predavanje koje je održao dr. Ivan Rako, profesor Liturgike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Sarajevu na temu „Dječji muški zborovi“. „Iako na našim prostorima, bilo u Bosni i Hercegovini, a tako i u Hrvatskoj, nisu poznati dječji muški zborovi koji izvode većinom klasičnu glazbu, potrebno je, u ovom kratkom radu, približiti rad ovih zborova i samu njihovu izobrazbu. U dječjem muškom zboru, za razliku od mješovitog zbora za djecu i mlade, sopran i alt pjevaju dječaci. Korijeni današnjih dječjih muških zborova nalazimo u kapelama ranog i srednjeg vijeka. Dječaci su pjevali posebno u crkvama, jer je žensko pjevanje, koje je bilo moguće samo u ženskim samostanima, bilo zabranjeno sve do 19. stoljeća“, istaknuo je predavač. Bilo je još riječi o probama sa zborom, zatim pravilnom disanju i impostaciji glasa. Usporedio je pjevanje sa sportom: vježbe disanja – svakom plivaču ili trkaču potrebne su dobre navike disanja da bi se održao. Opušteno otvoreno grlo – svakom udaraču je potreban opušteni zamah. Ljestvice za povećanje raspona – svaki igrač golfa mora povećati svoju udaljenost. Formiranje samoglasnika i fokus tona – svaki košarkaš mora poboljšati svoj cilj za koš.

Na kraju susreta govorilo se o predstojećem XVIII. susretu liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije koji će se održati u subotu 14. svibnja, ukoliko se pandemija koronavirusa ne pogorša. Glavni urednik periodičnog glasila za liturgijsku glazbu „Magnificat“ vlč. Marko Stanušić pozvao je sve sudionike na suradnju u vezi članaka, glazbenih izviješća pa i novih liturgijskih skladbi.