Izišao ožujski Mak

Novi broj sav „uronjen“ u korizmene dane, djeci i mladim čitateljima donosi obilje korizmenih priloga, potvrđujući po njima da četrdesetnica nije tek vrijeme posta i trapljenja, plača i suza. Posebno to dočarava prilog koji kreće s naslovnice – susret s deseteročlanom obitelji Karačić, koja korizmenim svjedočanstvom svojih članova na blizak i svima razumljiv način dočarava istinu da je prihvaćeni križ, s Kristom, životna i pobjednička snaga. Slika velike i složne obitelji – sa svim njenim radostima ali i križevima, u kojoj se najviše i prvo brine o najmanjima – ponuđena je čitateljima „Maka“ kao slika njihove „makovske“ obitelji ali i više, kao željena slika cijele Crkve i društva.

Uz „Vjeroistražitelje“ (poseban prilog za vjeroučenike od 1. do 4. razreda osnovnih škola) koji tragaju za „korizmenim šiframa“ uspinjući se do svetoga mjesta, još niz redovnih rubrika zablistao je sjajem razdoblja priprave za svetkovinu Uskrsa. Tako dramolet promišlja mogu li osmaši postiti od Instagrama, a igrokaz „Doba velikih plodova“ slikovito dočarava kakve bi plodove mogla i morala donijeti korizma.

„Radosni prvopričesnici“ na svojim se stranicama susreću s Isusom u pripravi za sakrament ispovijedi, a temu opraštanja i pomirenja ima čak i „psihotest“ pod naslovom „Znaš li opraštati“.

Čitatelji će otkriti i zašto korizma ima upravo 40 dana, a u „Blaževoj pošti“ mogu potražiti odgovor kako se „odvezati od ekrana“, a kako „zavezati jezik“ u svađama.

Ožujske priče su posvećene: jedna Danu očeva uz blagdan sv. Josipa, a druga – „Stric na biciklu“ – 20. obljetnici smrti kardinala Franje Kuharića, koji je davne 1966. – upravo u ožujku – bio prvi „odgovorni urednik“ prvoga broja „Maloga koncila“.

Na 60 stranica, ojačanih kartonskim umetkom s nagradnom bojankom, „MaK“ – jedini dječji vjerski i vjeronaučni mjesečnik – donosi još zanimljivosti: pozdrave misionarki iz Ugande, „vodič“ za praćenje nedjeljnih misnih čitanja, „Proletuše“ sa svih strana, stripove, zagonetke, glavolomke i pitalice, te sve prostraniji „Ministrantski kutak“, u kojem služitelji pri oltaru, kao jedna naročita „obitelj“, dižu „palac gore“ za svetog blaženika Alojzija.