Varaždin, (IKA) – Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je na Božić, 25. prosinca, svečano euharistijsko slavlje u varaždinskoj katedrali. Koncelebrirali su generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Josip Koprek, preč. Damir Bobovec i preč. Ivan Rak. Na samom početku biskup je podsjetio kako Bog dolazi za dobro čovjeka. „Bog želi biti s nama. Želi nam govoriti svojim životom. On je jedan od nas. Možemo reći, mi smo Isusova braća i Božja djeca”, rekao je biskup te naglasio da je to veliko dostojanstvo i otajstvo pred kojim se mora biti skrušen i ponizan.
U propovijedi podsjetio je da Bog ima plan sa svakim čovjekom te da nikoga ne ostavlja. Ivan u svom evanđelju ne zapisuje o događaju iz Betlehema, nego govori o utjelovljenoj Božjoj Riječi. Upravo pred tom tajnom utjelovljene Božje Riječi nalazi se svaka osoba. Čujemo li mi tu Riječ, prihvaćamo li je, ima li ona neko značenje u mojem životu, životu moje obitelji, životu jednoga naroda, društva u kojem živim, životu cjelokupnog čovječanstva? „ Sv. Ivan gotovo proročki zapisuje k svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. Mogli bismo upravo o tome razmišljati kako Božja Riječ i danas često puta nema odjeka u našem životu. Ako je zapisano već na prvim stranicama Biblije kako je Božjom riječju sve stvoreno, Bog je rekao i sve je nastalo, kako je stvorio svijet i čovjeka (i stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih), a mi bismo danas ljudi mudri, pametni, učeni 21. stoljeća rekli: „Bože, to nije istina, mi ćemo urediti tko je muško tko je žensko to je naša briga, mi želimo izjednačiti sve ljude a ljudi neka se odluče što će biti – hoće li biti muško ili žensko.” Isus se rodio u obitelji, a današnji čovjek će puno toga pogrešno reći da je obitelj. Obitelj Josipa, Marije i Isusa – to je sveta obitelj. A danas će se kazati da bilo kakvo zajedništvo može biti obitelj. Čak nećemo više zvati otac i majka nego ćemo reći roditelj 1 i roditelj 2 da se izjednači, da nikome ne bude krivo, da možemo postići i vidjeti kakvo je to veliko dostojanstvo čovjeka da su u svemu izjednačeni, da čovjek sve sam može odlučivati, da ne prihvaća nikakvu riječ od ni od kuda, nego jednostavno on stvara nešto novo u svijetu. Neobistinjuju li se upravo ove riječi – k svojima dođe njegovi ga ne primiše, upitao je biskup.
Postoji li nešto bolje za čovjeka osim onoga da sam Bog postaje čovjek? Da pokazuje put kojim čovjek treba ići? Da sam Bog donosi to svjetlo – svjetlo dođe na svijet? To govori sv. Ivan – I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. On živi među nama. On je s nama. To je radost Božića koja se, dakako, proteže ne samo na današnji dan, nego na cjelokupni naš ljudski život, jer znamo i vjerujemo da je Bog s nama, da nismo napušteni da nas nije ostavio bez obzira kroz kakve i kolike teškoće u životu prolazimo – kroz kakve god nevolje čovjek može proći – on nije sam, nije ostavljen, Bog ga nije zaboravio! On želi doći svakome od nas, poručio je biskup Mrzljak. Istaknuo je da Isusov dolazak nije neka prisila. „On kuca na naša vrata – hoćemo li mi ta vrata otvoriti ili ne, ovisi o nama. O svakome od nas pojedinačno, od naših obitelji, od našega društva u kojem živimo. To je taj Božji ulazak u našu ljudsku povijest: kada Ga prihvaćamo ili možda ne prihvaćamo, kada Ga odbacujemo. Upravo smo zato danas ovdje – da slavimo Božić! Jer smo svjesni kako je potrebno otvoriti Bogu vrata naše duše našeg srca, našega života. Da to ne ostane samo možda nešto skriveno u našim dušama, srcima, nego da iz te Riječi onda živimo. Da se ta Riječ utjelovljuje po nama, da ona i danas postane živa”, rekao je biskup.
Isusova sudbina može biti ista kao što je bila u ono vrijeme kada je Sveta obitelj došla u Betlehem i tamo su naišli na odbacivanje – za njih nije bilo mjesta u svratištima. Hoće li Isus doživjeti takvu sudbinu u ovom našem svijetu, vremenu? Može se vidjeti da često puta to doživljava. Ljudi današnjeg vremena kao da okreću novu stranicu kojom žele izbrisati Božje Riječi, a početi zapisivati neku novu povijest ljudskog roda. I postavlja se pitanje vodi li to u propast jedne civilizacije ili kulture za koju se mnogi tako hvale da je silno napredna, ali i mnogi kažu i misle kako je ova civilizacija došla do svojega vrhunca. I kamo će dalje? Hoće li padati, hoće li napredovati, ili se vratit nekim vrijednostima koje su kroz stoljeća provjerene i koje su sigurne i stalne. Koje se temelje upravo na Božjim riječima, a ne na riječima bilo kojega čovjeka, mudraca, učenoga, pametnoga čovjeka, nego to su Božje riječi. To je nešto što dolazi izvana, ali dolazi k nama, među nas, dolazi nam tako blizu da bliže ne može. Ne može doći bliže nego što je došla i On zaista želi u ovo naše vrijeme živjeti s nama, a mi Ga moramo prepoznati, moramo vidjeti tu opasnost: K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.
Biskup Mrzljak naglasio je i da trebamo prepoznati Božje riječi upravljene nama danas u ovom našem vremenu. Prepoznati Ga u onima koji su najpotrebniji naše ljudske pozornosti, naše blizine, jer Bog želi preko nas djelovati kao što je i u ono vrijeme djelovao i po svome sinu Isusu, koji je bio vidljivo prisutan.
Na nama je da o molimo Svemogućega Boga čija je Riječ od početka bila, da ta Riječ i nama danas bude Svjetlo, da ne ugasimo to Svjetlo koje dolazi k nama. To je to svjetlo Božića koje izvanjski toliko naglašavamo. Rasvjetljujemo naše domove, ulice, a da li to vanjsko svjetlo može doći unutra? Vidimo li Ga mi svojom dušom i svojim srcem? Rastjeruje li to svjetlo tamu ovoga svijeta? Isus koji je došao i koje je rekao da je On Put Istina i Život, On želi biti naš put, On je ta istina koju mi neprestano imamo pred sobom, ali On je i život kojega mi sada živimo, no na poseban način život koji ćemo živjeti jednom u vječnosti, zaključio je biskup Mrzljak.