Misi je prethodila procesija s kipom sv. Ante. U procesiji su sudjelovali predstavnici Hrvatske ratne mornarice, omladinske škole Hajduka, djeca u narodnim nošnjama te mnoštvo vjernoga puka. U koncelebriranom misnom slavlju bili su gvardijan samostana sv. Ante fra Anselmo Stulić te nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić, a liturgijsko pjevanje uveličao je mješoviti župni zbor župe sv. Trojice.

U homiliji nadbiskup je okupljenim vjernicima približio lik i život sv. Ante te istaknuo da je mladić Ferdinand Martin, kako se prije ulaska u franjevački red zvao ovaj svetac, svoj život posvetio proučavanju Svetoga pisma i teološke nauke u okrilju reda sv. Augustina.

„Nakon što je čuo da je pet franjevačkih redovnika mučenički ubijeno u Maroku i on je poželio postati franjevac te poći gdje su oni stali, želio je poći u Afriku. Ipak, bolest ga je spriječila pa se na putu prema rodnom Portugalu, nošen olujom, zaustavlja na Siciliji“, pojasnio je nadbiskup te istaknuo da ga tamo svi odbacuju kao stranca sve do trenutka u kojem iznenada propovijeda, a svi uviđaju njegovu mudrost i stručnost.

„Evo vidite kako je život čudan i neizvjestan, ali tko vjeruje Gospodinu uspijeva jer On uvijek ima dobre planove s nama. U sv. Anti je bila milost Božja na djelu, a ljudi su to prepoznali i iza njegove smrti nije prošlo niti jedanaest mjeseci, a on je proglašen svetim“, nastavio je nadbiskup te istaknuo da je sv. Ante ostavio dubok trag sve do naših dana te da je on uistinu svetac sveopće Crkve koji ne želi biti idol, već autentičan Kristov svjedok.

Tumačeći riječ Božju, nadbiskup je rekao da trebamo evanđelje propovijedati svakom stvorenju i unijeti dobrotu, plemenitost, duh ljudskog i kršćanskog življenja u svoje odnose i svoju sredinu, a onda ćemo zboriti duhovskim jezikom koji je jezik mira, praštanja i razumijevanja te će i Gospodin surađivati s nama, a jedino s njime možemo promijeniti sebe i druge.

Doista sv. Ante je snažni primjer ove novosti, koji je ostavio dubok trag na svoje vrijeme, a naš je prijatelj do danas i treba otkriti ono što je njemu bilo najvažnije i to nasljedovati. To su riječ Božja koju je ljubio i utjelovljivao u svoj život, potom Isus Krist koji mu je bio najvažniji i kojega je želio nasljedovati te čistoća i autentičnost koju je onda Gospodin potvrđivao, ističe mons. Barišić.

„Sv. Ante je pomoćnik za izgubljene stvari. Doista, ovakav čovjek može nam biti pomoć u svim našim domenama izgubljenosti, a stvari su najniža razina te domene. On nam može biti pomoć u traženju osobe – sebe i drugih“. Nadbiskup je također pozvao na molitvu sv. Anti za pronalazak srodnih duša jer sve više mladića i djevojaka u našem narodu ne uspijeva pronaći supružnika, iako se trude pronaći osobu s kojom će zasnovati obitelj. Konačno, sv. Ante nam posebno može pomoći i u traženju Gospodina ili, kako ga je on pri kraju svoga zemaljskoga života nazivao, ‘moga Isusa’. „Neka nam naš sv. Ante pomogne u svim našim izgubljenostima, u našem traženju Njega koji je temelj novosti čovjeka i svijeta, Njega bez kojega ovaj svijet nema budućnosti“, zaključio je nadbiskup.

Na koncu euharistijskog slavlja gvardijan fra Anselmo zahvalio je Bogu na lijepom vremenu, nadbiskupu na slavljenju mise te svima koji su sudjelovali u pripremi svetišta, ali i samom središnjem slavlju svetkovine. Poželio je da sveti Ante na sve izlije blagoslov i da svojom dobrotom bude uzor na koji način u ovom vremenu biti narod vjeran Kristu i domovini. Nadbiskup je prije samoga blagoslova istaknuo da je sveti Ante bio čovjek u svakom segmentu svoga života i zaželio je da Gospodin svakoga, po zagovoru sv. Ante, prati u poteškoćama i izazovima da može biti blagoslov u svojoj sredini.