„Svijet je prikladno mjesto teološkog promišljanja, locus theologicus, iako ljudi otpisuju Boga, ponašaju se kao da im Bog ne treba. Idealno mjesto ovoga svijeta je Božja nazočnost. Vjera i teologija po naravi su prikladno mjesto i umjetničkog izražavanja pa se kaže da je svijet i locus artisticus. Vjera pomaže čovjeku da se ostvari“, istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši kako je sv. Ivan Pavao II. rekao da umjetnici kao genijalni graditelji ljepote slute nešto od patosa kojim je Bog u zoru stvaranja pogledao na djelo ruku svojih.

„Bog nas je stvorio divnim stvarateljima i želi da budemo njegovi stvaratelji, blizu njemu“, poručio je mons. Puljić, opisujući zašto je čovjek u svijetu, uz osnovni poziv, da Boga hvali i časti. „Čovjek je na ovom svijetu s trostrukom zadaćom. Bog nas je stvorio da budemo  stvaratelji. Čovjek je na svijetu da prirodu i svijet uredi, da od ovoga svijeta stvara prikladno mjesto. Bog nam je dao moć razuma i imamo zadaću urediti ovaj svijet.

Druga zadaća je slična prvoj, da red između ljudi bude u formi uljudnih obreda. U obredu se osjeti nazočnost Božjeg duha i blizina jednih drugima. Zadaća čovjeka je da njegov odnos s drugima bude uljudni obred. Trudimo se biti jedni drugima dobri – to treba biti sastavni dio našeg rasta u ovom svijetu“, potaknuo je nadbiskup Puljić.

Bog nas je stvorio, njegovo smo djelo. Htio je da iz ljubavi živimo i učinimo nešto u ovom životu. „Božja je zasluga da smo to što jesmo. Treća zadaća bi bila da se čovjek Stvoritelju podredi, da se ne bi uzoholio, postižući silna djela, pa rekao ‘Meni Bog ne treba, ja mogu sam’. Ne, ovisan si o Bogu“, istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je istaknuo važnim da „u tom tropletu čovjek osjeti kako je pozvan da prirodu uredi, da s drugim bude u dobrim odnosima, da njegovi odnosi s drugima budu uljudni obredi i nadasve, da se Stvoritelju podredi. U tom tropletu stvara se kultura i ljudsko stvaralaštvo“, rekao je mons. Puljić.

Uređenje prirode postiže se po znanosti i umjetnosti. Dobro ophođenje s ljudima postiže se putem ćudoređa i morala, prava i društvenih normi. Društveni život treba pozitivno ozračje. Treća zadaća ostvaruje se putem vjere, rekao je mons. Puljić, podsjetivši kako se za vrijeme komunizma religiju smatralo natražnom, da čovjeka treba osloboditi od Crkve i vjere.

„Ostvarenje čovjeka događa se i putem religije. Čovjek živi i od kulture. Vjera i kultura pomažu nam da se ne zapletemo u životnim mrežama, nego da čovjek zauzme stav i u slobodi odgovornosti sebi odredi put hoda. Bog nas je stvorio slobodnima. I ne želi robove. On želi da to opredjeljenje učinimo sami“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je zahvalio Sveučilištu u Zadru što je njegovo djelovanje u službi znanosti, proučavanja i kulture, a sastavni dio toga je i Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru. „Euharistija znači zahvaljivati. Misom, najvećom zahvalom, želimo reći, Bože hvala ti za godinu koja je iza nas. Hvala ti i za naše krive korake kad smo se osvijestili pa postali bolji. Osobito ti hvala za darove i milosti kojima si nas obdario ove godine u području odgoja i obrazovanja“, rekao je mons. Puljić.

Istaknuvši da navještena Božja riječ govori o Božjem načinu, o Božjoj pedagogiji, o njegovoj brizi za ovaj svijet, nadbiskup je rekao kako prorok ima svoje ime. „Što se tiče ovozemaljskog svjedočenja, prenošenja proročke službe, Bog uzima konkretne ljude, iz konkretne obitelji, iz konkretnog mjesta. Psalmist kao da želi sažeti poruku toga poslanja. Svatko tko je poslan, tko je odabran, nitko se sam ne kandidira, nego Bog poziva, Bog potiče, Bog izabire, Bog ga redi. Kad se to dogodi, onaj koji je prihvatio proročku, svećeničku ili drugu službu, kaže kao Psalmist, ‘Ti si, Gospodine, baština moja’. Ti si me potaknuo, ti si me pozvao, ti si mi dao zadatak“, rekao je mons. Puljić.

Evanđelje opisuje kako je Isus žurno i odlučno išao prema Jeruzalemu koji je sveto mjesto, sveti grad radi hrama i sve povijesti koju je Izabrani narod slavio. „Ali, za Isusa, Jeruzalem je nešto drugo. Mjesto gdje će konačno završiti ono što mu je Otac povjerio. Isus ide u Jeruzalem jer tamo ga čeka smrt, osuda, razapinjanje, uskrsnuće i uzašašće. Ide sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“, rekao je nadbiskup.

„Isus je odlučan i kad treba nekoga malo i ukoriti, kad treba reći, ‘Krivo si shvatio evanđeosku poruku’. Kad treba prosvijetliti nečije krive ideje i krivo razmišljanje. Prolazili su blizu Samarije, a neki su bili poslani pripraviti Isusu nešto za okrepu prije nego dođe u Jeruzalem. No, Samarci su otišli, odbili su to, pomislivši, ne treba nam taj. Jasna je reakcija dvojice apostola, ‘Trebalo bi ih kazniti’.

Ivan i Jakov koje su poslije nazvali sinovima groma, nagovaraju Isusa neka ih spali munja nebeska. Evanđelist Luka kaže da ih je Isus prekorio. Tako se ne razmišlja. Tako ne smije razmišljati Božji prorok, takvim mislima vi se ne smijete baviti. To će učenici shvatiti poslije uskrsnuća kad budu razmišljali o Isusovom trpljenju i muci, o svemu što je prošao – shvatit će da se evanđelje ne širi silom nego ljubavlju, predlaganjem, osvajanjem srca“, rekao je nadbiskup Puljić, potaknuvši sve da zahvale Bogu Ocu za proteklu akademsku godinu i za zvanje koje nosi svatko u svom području; da svi otkrivaju značenje da smo Božja stvorenja, Božja djeca i da otkrijemo Božju blizinu.

Na kraju mise, prigodnu riječ uputio je i dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću što je tijekom svoje službe biskupstva u Zadru „podržavao predivan i koristan projekt, projekt Teološko-katehetskog odjela koji djeluje u sklopu Sveučilišta u Zadru. Kad odete u mirovinu, mi ćemo Vas rado primiti kao profesura emeritusa na našem kolegiju iz Psihologije religije, pod vodstvom prof. dr. Zvjezdana Penezića, prorektora zadarskog Sveučilišta. Dobro nam došli i hvala za sav doprinos razvoju Teološko-katehetskog odjela“, rekao je dr. Dundović u obraćanju mons. Puljiću.

Uz dr. Dundovića, koncelebrirali su katedralni župnik Josip Radojica Pinčić, Damir Šehić, Ante Sorić, Ante Dražina i Ivica Jurišić.

Dundović, Šehić, Sorić i Dražina u svom zvanju doktora teologije plod su nadbiskupove odluke, rekao je don Zdenko. „Sve nas nadbiskup je poslao na studij. Ne zato što smo nešto izvanredno sposobni, nego zato što je to bila potreba Crkve i u duhu potrebe da se uhvate dva pluga. Jedan je plug znanosti, a drugi vjere. Oni su kompatibilni i zajedno oru. Nekad dublje, nekad malo manje duboko, ali idemo naprijed“, poručio je dr. Dundović.

Na misi su se okupili rektorica Sveučilišta u Zadru, dr. Dijana Vican, prorektori, profesori i studenti.