Ulazna procesija s relikvijom lijeve ruke sv. Vlaha krenula je od dubrovačke katedrale do Parčeve crkve, a u njoj su uz svećenike i đakona sudjelovali članovi Bratovštine festanjula sv. Vlaha i Dubrovački trombunjeri te predstavnik Grada Dubrovnika Dživo Brčić i štovatelji sv. Vlaha.

Poznata ‘sloboda sv. Vlaha’, dopuštenje onima koji zbog raznih prijestupa nisu mogli doći u Grad da mogu doći na Parčevo slavlje, vezala se u doba Dubrovačke Republike ne samo uz glavnu Festu sv. Vlaha nego i uz ovu ljetnu proslavu što pokazuje kako je ovaj Parčev blagdan imao značajno mjesto u kalendaru blagdana i proslava, podsjetio je na početku propovijedi rektor Katušić.

Tumačeći evanđeoski ulomak propovjednik je ustvrdio „da smo pred Bogom svi jednaki“, da „Bog ima osjećaj za detalje, pa i za ono što bismo mi ljudi procijenili kao nebitno i nevrijedno“. Za njega je svatko od nas njegov sin i njegova kćer.

Rekao je i kako je blagdan Ruke sv. Vlaha nekad bio jako poznat i popularan te objasnio povezanost između slavljenja blagdana sveca i blagdana donošenja njegovih relikvija u jedno mjesto. „Nama se danas to možda ne čini bitno“, kazao je, „ali je ljudima onog vremena bilo bitno jer su te 1346. godine dobili tada jednu važnu relikviju za zajednicu“. To je također jedan osjećaj za detalje i slavili su od tada taj dan kao blagdan.

Govoreći o tome tko su sveci i što danas znači slaviti sv. Vlaha rektor Katušić je kroz priču o vitrajima objasnio kako su sveci oni ljudi koji su živjeli po Božjem, u kojima se mogao prepoznati Bog te da su oni upravo poput vitraja: „Oni su oni koji puštaju Božju svjetlost da dolazi u ovaj svijet, kroz njih isijava Božja svjetlost“. Poručio je kako je, po toj logici vitraja, za vjernika najvažnije truditi se „što više biti propustan, što prozirniji, što transparentniji za Boga, da Bog kroz moje djelovanje što više obasja ovaj svijet“.

Spomenuo je i kako se ovih dana navršilo 50 godina od blagoslova vitraja Ive Dulčića na zbornoj crkvi Sv. Vlaha, a sam Dulčić je odabrao teme na vitrajima. Bilo je to u vrijeme rektora crkve Sv. Vlaha don Marka Herendije i voditelja katedralnog zbora don Mihe Demovića.

Misa na blagdan Prijenosa lijeve ruke sv. Vlaha, na kojoj je koncelebrirao i katedralni župnik don Marin Lučić i asistirao đakon don Tomislav Sikavica, prikazana je za festanjule sv. Vlaha, kako one živuće tako i one koji su kroz prošlost služili na taj način Parcu, a na kraju je otpjevan Himan sv. Vlahu. Pjevanje je predvodio Mješoviti katedralni zbor.

Nakon mise relikvija lijeve ruke sv. Vlaha je u procesiji vraćena do katedrale, a rektor Katušić je okupljenima podijelio blagoslov s relikvijom.

Dubrovačka Republika je posebno svečano slavila sv. Vlaha tri puta u godini: u veljači kada je velika festa, u svibnju kada se slavi obrana sv. Vlaha i u srpnju kada se slavi prijenos relikvije Parčeve ruke.

Svečana procesija privukla je pozornost turista koji borave u Gradu te su ove trenutke s poštivanjem promatrali i bilježili svojim mobitelima.