U početku nadahnuto Carigradskim ekumenskim patrijarhatom, objašnjava Papa, to je vrijeme prigoda za njegovanje našega ‘ekološkog obraćenja’, obraćenja koje je sveti Ivan Pavao II. potaknuo kao odgovor na ekološku katastrofu koju je pak sveti Pavao VI. navijestio već 1970. godine. Za ‘Vrijeme stvorenoga’ Papa ove godine posebno traži molitve s obzirom na dva važna sastanka na vrhu o pitanjima klime i bioraznolikosti, kako bi se svi zauzeli i odlučno djelovali.

Glas stvorenoga

Tema ‘Vremena stvorenoga’, koja nadahnjuje Papinu poruku, glasi „Slušaj glas stvorenoga“. Taj je glas, napominje Papa, jedna vrsta disonance; s jedne je strane nježna pjesma hvale Gospodinu i Stvoritelju koji nas je želio u zajedništvu u velikoj katedrali stvorenoga; a s druge je strane gorki vapaj koji se žali na naše ljudsko loše postupanje; vapaj, štoviše, zbor gorkih vapaja. To su vapaji majke sestre Zemlje koja moli da se zaustavi naše zlostavljanje i uništavanje, objašnjava Sveti Otac, to je vapaj stvorenja koja ju nastanjuju i koja izumiru; vapaj je to siromašnih koji najviše trpe zbog klimatske krize. To je također vapaj braće i sestara autohtonih naroda, koji su objekt „predatora“ koji su ih zauzeli i opustošili. Na kraju, to je vapaj naše djece, ugrožene kratkovidnom sebičnošću, koja zabrinuto od nas odraslih traže da učinimo sve moguće kako bismo spriječili ili barem ograničili kolaps ekosustava.

Pokajanje i ekološko obraćenje

Slušajući te tužne vapaje trebamo se pokajati i promijeniti stil života i štetne sustave. Stanje degradacije našega zajedničkog doma izazov je koji zahtijeva jednaku pozornost kao i drugi, poput ozbiljne zdravstvene krize i ratnih sukoba. Nije neka opcija biti čuvari Božjega djela, to je bitan dio krjeposnoga postojanja, a ekološko obraćenje o kojemu govori papa Franjo, nije samo individualno nego i skupno. Potreban je duh najveće suradnje, počevši od zajednice nacija u okviru Ujedinjenih naroda.

Apeli za COP27 i COP15

Papa Franjo se potom osvrće na dva važna međunarodna događaja: na konferenciju o klimi COP27, u studenom u Egiptu, te na sastanak o biološkoj raznolikosti COP15, u prosincu u Kanadi. Prvomu će u središtu i dalje biti cilj globalnoga smanjenja emisije stakleničkih plinova, i to što je hitnije moguće, kako bi se porast temperatura ograničio na 1,5°C, kako je predviđeno Pariškim sporazumom, kojemu je pristupila i Sveta Stolica.

Zahtjevan je to cilj za koji se Papa nada „klimatskim planovima“ ili „odlučujućim prinosima na nacionalnoj razini“. Riječ je o tomu da se promjene modeli potrošnje i proizvodnje, kao i stil života, te da krenu u smjeru većega poštovanja stvorenoga svijeta i cjelovitoga ljudskog razvoja svih naroda. U temelju svega treba biti savez između čovjeka i okoliša koji je za nas vjernike ogledalo stvarateljske Božje ljubavi, a najveća pozornost treba biti usmjerena na one koji su najviše pogođeni klimatskim promjenama, ističe Papa.

Bioraznolikost – zaustaviti „kolaps“ mreže života

Jednako će tako biti važan sastanak u Kanadi, posvećen očuvanju bioraznolikosti i usvajanju novog multilateralnog sporazuma kako bi se zaustavilo uništavanje ekosustava i izumiranja vrsta, daljnjeg „kolapsa“ mreže života. Stalan je Papin apel. Molimo i pozivamo nacije da se dogovore o četiri ključna načela – 1. izgraditi jasnu etičku osnovu za preobrazbu koja nam je potrebna kako bismo spasili bioraznolikost; 2. suzbijati gubitak bioraznolikosti, podupirati njezino očuvanje i obnovu te zadovoljiti potrebe ljudi na održiv način; 3. promicati globalnu solidarnost, u svjetlu činjenice da je bioraznolikost opće zajedničko dobro koje zahtijeva zajedničko zauzimanje; 4. staviti u središte ljude koji su ranjivi, nezaštićeni, uključujući one koji su najviše pogođeni gubitkom bioraznolikosti, kao što su autohtoni narodi, starije osobe i mladi.

Papa traži i da, na sastancima COP27 i COP15, bogatije zemlje učine „ambicioznije korake“, jer njihova je veća odgovornost u zagađivanju u posljednja dva stoljeća, te je stoga i njihov ekološki dug veći. To uključuje i nacionalno djelovanje, i održavanje obećanja u financijskoj potpori za klimu, kao i usvajanje novih oblika potpore, također povezanih s očuvanjem bioraznolikosti. I gospodarski manje bogate zemlje imaju značajne, ali diversificirane odgovornosti, piše Papa, te dodaje: Kašnjenja drugih ne mogu nikada opravdati vlastito nedjelovanje.

Potrebno odlučno djelovanje sviju

Potrebno je da svi odlučno djelujemo. Dolazimo do ‘prijelomne točke’. Molimo tijekom ‘Vremena stvorenoga’ da sastanci COP27 i COP15 ujedine ljudsku obitelj kako bi se odlučno suočila s dvostrukom krizom, krizom klime i smanjenja biorazličitosti. Prisjećajući se poticaja svetoga Pavla da se radujemo s onima koji se raduju i da plačemo s onima koji plaču (usp. Rm 12, 15), plačimo s gorkim vapajem stvorenoga, osluškujmo ga i odgovorimo činjenicama, kako bismo se mi, a i buduće generacije, još mogli radovati s nježnom pjesmom života i nade stvorenja, potaknuo je Papa.