Na obilježavanju su uz nekoliko župljana bili članovi đakovačkoga ogranka Njemačke zajednice Zemaljske udruge Podunavskih Švaba, članovi đakovačkoga krila Hrvatskoga obrednog zdruga Jazovka, kao i predstavnici Općine Punitovci koji su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća simbolično odali počast stradalim žrtvama.

Prigodne riječi uputili su predsjednik đakovačkog ogranka Vili Haas, predsjednik Zdruga Pero Šola govoreći o teškim uvjetima života u logoru, o patnjama gladi, bolesti, smrti, a urednik punitovačkog Glasila Đeram Mirko Knežević govorio je o sadašnjem trenutku Krndije. Potom je molitvu i homiliju održao vlč. Anto Pavlović, svećenik u miru iz Đakova.

„Naravno, ostala su sjećanja, gorka sjećanja i nemir kada se čovjek prisjeti kako je to bilo, kako su to ljudi prolazili, i nevini, i žene, i djeca. Vrlo je malo trebalo da netko nastrada. Očit je dokaz i ovo groblje. Mi, potomci Podunavskih Švaba, mještani ove općine i svi oni koji su čuli za stradanje Krndije, ne smiju nikad zaboraviti što se dogodilo. Trebamo istinu prenositi s koljena na koljeno. Za sve zločine u ovom logoru nikad nitko nije odgovarao“, rečeno je tijekom obilježavanja.

„Ovdje stojimo svjedočeći da pamtimo kroz sva desetljeća njihove žrtve, ne želeći da se ugasi svako sjećanje na nj, nego da vječno ostanu u sjećanju generacija koje su živjele, koje žive i koje će živjeti poslije njih, da ostane molitva za bezbrojne žrtve. S idealima slobode i vjere, krvlju i životima branili su svetinje doma i vjere. Utkali su svoje žrtve u Isusov križ. Ne smijemo zaboraviti ni zanemariti njihove žrtve, ne smijemo zaboraviti ni plač ni ucviljenost tolikih kroz sva ova desetljeća koji nisu smjeli ni spomenuti njihova imena ili doći do mjesta njihovih počivališta, zapaliti svijeće, pomoliti se“, rekao je u homiliji vlč. Pavlović.

Nastavio je molitvom: „Obraćamo Ti se milostivi Bože i s osjećajem iskrenog pijeteta, sućuti i za sve poginule civile, žrtve zločina totalitarističkih režima, komunizma i nacizma s osjećajima iskrenog žaljenja prema svakom pojedincu i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskog i hrvatskog komunizma, za zločine koji su uključivali pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, osuđivanje na smrt u logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenja, fizički i psihički teror te progone na etničkoj ili vjerskoj osnovi. Molimo te Bože da svakom pojedincu za njegove hrabrosti, slabosti, jauke, agonije, muke, mučenja i smrt udijeliš svoj mir i daruješ vječnu nagradu na nebesima. Udijeli im milostivo da te svi oni koji su Te ovdje na zemlji vjerom poznavali, u nebu dovijeka i vječno slave“.

Godine 1883. naselje Krndija osnivaju Podunavski Švabe (Donauschwaben) na poziv đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Do 1946. mjesto ima više od 3000 stanovnika, što ga je činilo jednim od najvećih naselja u Hrvatskoj. Sadržavalo je školu, salu, upravnu zgradu, jednu od prvih kinodvorana u Slavoniji te crkvu, koja je uz đakovačku katedralu jedan od najvećih sakralnih objekata u Đakovštini. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i vladanja komunističkoga režima Krndija je pretvorena u logor, a stanovnici njemačke nacionalnosti gube svoju imovinu. U logoru je u teškim uvjetima smještaja, od gladi, bolesti i napornog rada umrlo najmanje 338 osoba. Procjenjuje se da je kroz logor Krndiju prošlo oko 3.500 do 4.000 logoraša i da ih je oko 500 do tisuću i pol ondje izgubilo život. Danas mjesto ima 40 stanovnika u 19 kućanstava.