Biskup je na početku homilije podsjetio da „ovaj dan posebno u nama budi uspomenu na najdraže osobe kojih fizički više nema među nama, ali duhovno su itekako prisutni u našim mislima i osjećajima i molitvama. Uređivanjem grobova potvrđujemo tu svoju povezanost i činimo to s puno srca. Kao da naša groblja ovih dana posebno ožive, uređena mnoštvom buketa i lampiona, koji noću pomalo ostavljaju dojam svjetlećega vječnoga grada.“

Govoreći o svetkovini Svih svetih, biskup je podsjetio da u vjerovanju izražavamo vjeru u ‘uskrsnuće mrtvi, život vječni te općinstvo svetih, ta je vjera razlog povezivanja svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana. Svi sveti su ono veliko mnoštvo u slavi koje nitko ne može izbrojati, a općinstvo svetih je velika duhovna, ali stvarna povezanost svetih u raju, nas koji smo još ovdje na zemlji i duša u čistilištu. U to duhovno zajedništvo općinstva svetih spadamo dakle i svi mi koji smo danas sabrani na misu, povezani smo s vjernicima diljem svijeta, sa svim pokojnima, te sa svetima. Svetima se molimo, oni su nam primjer i uzor života po vjeri. Za pokojne molimo, to je naš dug i čin milosrđa prema njima, a s vjernicima na zemlji se međusobno podržavamo na putu vjere, nade i ljubavi.

Propovjednik je nadalje citirao pjesnika koji govori o svojim životnim lutanjima, a spominje i „velika željezna vrata groblja, mjesto gdje svatko jednom nađe svoj mir“. „Ovo životno iskustvo pjesnika pomalo je iskustvo svakoga čovjeka, doista, putnici smo na zemlji, šetamo, ali sve u životu brzo prolazi. Ipak u svjetlu vjere, u svjetlu smrti i uskrsnuća Isusa Krista mi, kršćani, osjećamo se kao hodočasnici koji putuju prema pravom odredištu, prema svetome mjestu, prema cilju kojim nas je Stvoritelj odredio. Pravi smiraj i punina sreće bit će u Domu Očevu prema kojemu idemo, uvijek oslonjeni na Božju Riječ, njegovo obećanje. Zato je kršćanin čovjek vedre nade, u životu ga vodi svjetlo i snaga vjere te uz pomoć Božju može ustrajati u dobru, podnositi iskušenja pa i progone. Bog nam već ovdje daje iskusiti blaženstvo čistoga srca i savjesti, radost Božjega oproštenja, upravo ljepotu Isusovih blaženstava“, naglasio je između ostalog propovjednik. “Po vjeri i krštenju već sada posjedujemo dat Isusova prijateljstva.“

„Pohađajući danas grobove potrudimo se iskoračiti iz ovoga vidljivog svijeta i izvan granica ovoga vremena, pokušajmo mislima i molitvom dodirnuti Vječnost.“ Citirao je papu Benedikta XVI., imtaknuvši da „Vječnost nije beskrajno nizanje dana nego Vječnost pravednika je poput uranjanja u more beskrajne Božje ljubavi, u kojem vrijeme, ono prije ili poslije, više ne postoji.“

„Sveci koje danas častimo najuspjeliji su ljudi, najuspjeliji kršćani. Dobro je danas sveci potaknu da izaberemo Boga i Isusova blaženstva, poniznost, krotkost, milosrđe, čistoću duha, da više budemo zaljubljeni u nebo nego u zemlju.“

„Sveci su naša draga braća i sestre, naši zagovornici, utječimo im se s pouzadnjem u životu, oni nas uče kako tijekom našega životnog putovanja ovom zemljom znati prepoznati Boga i njegovu prisutnost i dobrotu, u ljepotama prirode, u intimnom dubokom glasu naše savjesti, ali u raznim lijepim i teškim događajima našega života. Bog hoće da se svi ljudi spase i uđu jedno veliko sveto zajedništvo s njim i sa svima svetima u vječnoj radosti njegova doma u nebesima“, zaključio je mons. Milovan.

Koncelebrirali su svećenici pulskih gradskih župa. Nakon dužeg razdoblja raznih epidemioloških mjera, ove se je godine, napokon u normalnim okolnostima, na misi ispred nove kapele okupilo mnoštvo vjernika. Ove je godine za pjevanje i sve ostale aspekte liturgije te mise na gradskome groblju bila zadužena pulska Župa Krista Spasitelja iz naselja Veli Vrh.