Koncelebrirali su varaždinski svećenici, župnici varaždinskih gradskih župa, gvardijani samostana te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Liturgijsko pjevanje animirali su članovi Pjevačkog društva Arka.
Sveci su sretni ljudi, naslovio je mons. Radoš homiliju promišljajući u uvodnom djelu o karakteristikama svetaca. Istaknuo je da su sveci normalni ljudi koji su živjeli svakodnevne i obične živote, u različitim staležima, stupnjevima obrazovanja, različitih sposobnosti i interesa, iz svakoga kraja. „Nema karaktera koji nije prikladan za svetost, nema kalupa u koji bi stavili svetost i kazali ‘ako si po toj mjeri onda možeš biti i jesi svet’. Današnje evanđelje koje nam govori o blaženstvima daje nam puteve svetosti, a ne kalupe. Daje nam upute kako možemo ići putem svetosti“, rekao je biskup.

Izričući blaženstva na gori, Isus nam zapravo pokazuje, ocrtava lice Božje koje se u njemu spustilo među nas ljude i pokazuje nam kakav je Bog prema nama, nastavio je biskup pojasnivši „da smo svi pozvani isijavati to lice Božje, lice blaženstava, hodati tim putevima blaženstava i graditi puteve sreće koja je često u suprotnosti s ljudskim poimanjem sreće.“

Sveci su pošli tim putem i njihov je život pokazivao da u njima živi slika Božja, da je u njima Božji život, da se na njihovom licu očituje da Boga ljube i da On njih ljubi, zbog toga su njihovi životi privlačni za druge, kazao je biskup.

„Ovu svetkovinu Svih svetih povezujemo sa svojim pokojnima, obilazimo njihove grobove danas i sutra, na spomendan svih vjernika pokojnika, kao da želimo cvijećem i svijećama, ljubavlju i pažnjom pokazati da smo na njihovim licima prepoznavali Boga, prepoznavali kako Bog po njima brine za nas“, rekao je nadalje biskup Radoš pojasnivši da „ako znamo da su naši pokojni živjeli od svjetla koje dolazi od Boga možemo vjerovati da su oni sada u sreći koju jedino Bog može dati te da su naši zagovornici“.

Časteći svete, nastavio je biskup, mi želimo kroz njih častiti Boga, prepoznati Njegovu moć u njihovim životima, prihvatiti svete kao uzore i poticaj na našem putu prema svetosti, prema Bogu. Sveci su prepoznali da je Bogu darovan život, život za druge i u tome darivanju drugima nisu se štedjeli svjedočeći svima da smo ljubljena djeca Božja, zaključio je mons. Radoš.

Nakon misnoga slavlja uslijedila je procesija vjernika i svećenika prema središnjem križu na Gradskom groblju u Varaždinu gdje je biskup Radoš predvodio molitvu za sve vjerne mrtve. Potom se biskup sa svećenicima i ministrantima pomolio kod grobnice Stolnog kaptola i svećeničke grobnice za pokojne svećenike Varaždinske biskupije koji počivaju na varaždinskom groblju.