Duh Asiza molitveni je susret kojeg je započeo sveti papa Ivan Pavao II. On je 27. listopada 1986. godine u Asiz pozvao predstavnike svih svjetskih religijskih zajednica kako bi u rodnom gradu svetog Franje, vjesnika mira i brata svakog čovjeka, uputili molitvu za mir jednome Bogu. Na tom susretu okupilo se tada oko 70 poglavara različitih religijskih zajednica.

Svoje predstavnike na ovom molitvenom međureligijskom susretu imale su sljedeće religijske zajednice: Katolička Crkva (mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije), Jevrejska zajednica (g. Boris Kožemjakin), Protestantska evanđeoska alijansa u BiH (g. Tomislav Dobutović), Kršćanska baptistička crkva (pastor Dobutović Tomislav), Evanđeoska crkva Sarajevo (pastor Saša Nikolinović), Islamska zajednica (mr. hafiz Ammar Bašić), Udruženje Baha’ija BiH (g. Laurent Mesba), Sathya Sai centar u Sarajevu (g. Jadranko Panjeta); Međunarodno društvo za svjesnost Krišne (g. Darko Ostojić) i Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine.

Na početku je okupljene pozdravio i izrazio riječi dobrodošlice fra Ivan Tučić, pročelnik Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene.

U svome pozdravu istaknuo je sljedeće misli: “Svijet u kojem živimo, ratovi u našem susjedstvu i na mnogim zaboravljenim ratištima diljem svijeta upozoravaju nas da molitva za mir, da susret u različitosti, da razgovor i dogovor ne bi smjeli imati alternativu. U tome predstavnici različitih religijskih zajednica trebaju prednjačiti. Trebaju preuzeti odgovornost i svojim vjerskim i moralnim autoritetom pokazati zrelost u procjeni sadašnjeg trenutka. Takvu zrelost pokazao je Papa sveti Ivan Pavao II. kada je 27. 10. 1986. godine u Asiz, grad svetog Franje, sveca paradigme mira, pozvao predstavnike svjetskih religija na molitveni susret za mir. Na drugom asiškom molitvenom susretu u siječnju 2002. godine Ivan Pavao II. zajedno s predstavnicima 12 svjetskih religija potpisali su Asišku izjavu u deset točaka od kojih za ovu priliku izdvajam dvije: 1. ‘Obvezujemo se da ćemo njegovati iskren i strpljiv dijalog, ne da bismo otkrili kako nas dijele nesavladive prepreke, već naprotiv, kako bismo prepoznali da susret s drugom stvarnošću može pridonijeti boljem uzajamnom razumijevanju’. 2. ‘Obvezujemo se da ćemo uzajamno opraštati zablude i predrasude iz povijesti i sadašnjosti. Mi se želimo uzajamno podupirati u zajedničkom nastojanju da nadvladamo sebičnost i zloupotrebu, mržnju i nasilje, kako bismo iz povijesti naučili da mir bez pravde nije pravi mir’.

Nakon tog susreta franjevci i franjevke diljem svijeta nastoje svake godine organizirati molitveni susret za mir nazvavši ga Duh Asiza. To čini i Franjevačka provincija Bosna Srebrena, koja je kroz povijest gajila duh susreta i otvorenosti. Ta nas povijest obvezuje da i danas nikada ne odustajemo od dijaloga, da od one najmanje, lokalne razine, svakodnevnih susreta i razgovora s drugima, različitima, pa sve do najviših razina ne odustajemo, ne umaramo se, ne počnemo sumnjati u dijalog i zajedničko nastojanje u izgradnji jednog ljepšeg svijeta. Nažalost, svjedoci smo danas odustajanja od dijaloga, svjedoci smo i lažnog dijaloga, svjedoci smo zapaljive retorike u kojoj ne rijetko prednjače i religijski predstavnici. Umjesto toga pozvani smo iz vjere voditi dijalog, znajući da je pri tom jedini dobitak mir. Vjerujem da su mnogi svijetli primjeri iz vaših religijskih zajednica i vama ovdje danas poticaj da se odazovete na ovaj susret. Vjerujem da su vam inspiracija i oni mali, svakodnevni susreti, dobri susjedski, bratski odnosi među članovima vaših zajednica, koji potvrđuju vjeru da smo svi prije svega braća i sestre jednoga Boga i da je svatko, zaključio bih riječima pape Franje iz spomenute enciklike: ‘Pozvan biti graditeljem mira, ujedinjujući a ne dijeleći, gaseći a ne održavajući mržnju, otvarajući putove dijaloga i ne podižući nove zidove’.”

Sudionike molitvenog susreta pozdravili su u ime Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene fra Janko Ćuro, vikar Provincije, kao i gore navedeni predstavnici religijskih zajednica.

Svojim pjevanjem izabranih glazbenih djela ovaj susret uzveličali su i Bogoslovski zbor Franjevačke bogoslovije u Nedžarićima i međureligijski zbor Pontanima. Nakon molitvenog programa, druženje je nastavljeno u samostanskim prostorijama.