Sveti Ivan Nepomuk čestiti je svećenik koji odbija zahtjev pokvarenoga kralja Vjenceslava da prekrši ispovjednu tajnu kako bi otkrio što mu je kraljica rekla pod sakramentalnim pečatom; kraljica za koju kralj, nepopravljivi vjerolomnik, sumnja u nepostojeću nevjeru. To odbijanje Ivan plaća životom, bačen s praškoga mosta Karla IV. u Vltavu. To nas svjedočanstvo, danas više nego ikada, podsjeća na prvenstvo savjesti nad bilo kojom svjetovnom moći; prvenstvo ljudske osobe, njezinoga neotuđivog dostojanstva. Međutim, postoji još uvjerljiviji način za čašćenje spomena na svetoga mučenika ubijenoga na taj način – istaknuo je Papa.

Pokušati, u konkretnom životu, graditi mostove tamo gdje ima podjela, udaljenosti, nesporazuma. Štoviše, mi sami trebamo biti mostovi, ponizna i hrabra sredstva susreta, dijaloga među pojedincima i različitim i suprotstavljenim skupinama (…) Ali, to još bolje čine žene, primijetio je Papa.

Papa je potom, tko zna koji put, redovnike upozorio na opasnost od duhovne svjetovnosti, na ono najgore što se može dogoditi posvećenom muškarcu ili ženi, te na primjeru svetoga Ivana Nepomuka istaknuo ono ‘ne’ moćima ovoga svijeta kako bi potvrdio ‘da’ evanđelju; moćima koje su katkada političke, ideološke ili kulturne, koje uvjetuju na suptilan način.

Neka vaš zavod bude dom i škola slobode, unutarnje slobode, posebno danas kada, smanjenjem broja europskih svećenika, afrički i azijski svećenici, pitomci zavoda, mogu biti ljudsko i formativno bogatstvo. Gospodin nas sve želi kao sluge, braću i sestre, a ne primadone i glavne aktere; ne protagoniste, koji su katkada protagonisti tužnih i osrednjih priča. Ne, Gospodin želi da budemo borci; bježimo od iskušenja tog svjetovnog protagonizma, potaknuo je papa Franjo te pritom napomenuo da se ta sloboda očituje i u osjećaju za humor.