S oko 14 000 članova Salezijanci don Bosca drugi su red po brojnosti, nakon isusovaca, u Katoličkoj Crkvi, a salezijanska obitelj sa svoje 32 sastavnice, redovničke i laičke, najveća je „obitelj“ koja se nadahnjuje na duhovnosti nekog od redovničkih utemeljitelja. Don Ángel Fernández Artime, veliki rektor salezijanaca – tako oni nazivaju svojega vrhovnoga poglavara – sugovornik je u intervjuu u novome broju Glasa Koncila. Tijekom svoje službe od 2014. godine posjetio je salezijanska zajednice u 108 zemalja, od 134 zemlje diljem svijeta u kojima je zajednica prisutna. Na temelju velikog karizmatskog iskustva svoje zajednice sugovornik u intervjuu progovara o nekim aktualnim temama i događanjima u Crkvi. Jedna od takvih tema jest sinodski hod Crkve. Tako, primjerice, o sinodalnosti kaže: „Riječ je, dakle, o snažnijem ugrađivanju našega identiteta, onoga što svatko jest, u zajednički hod, obogaćujući tako prije svega život Crkve, ali i same sebe. (…) Kad neki biskup dopusti da mi salezijanci dođemo u biskupiju za koju je on kao pastir odgovoran, on implicitno kaže da svoju mjesnu Crkvu želi obogatiti jedinstvenom salezijanskom karizmom. To, naravno, vrijedi i za sve druge redovničke zajednice, pokrete i sl.“

Na pitanje što je konačno jamstvo jedinstva Crkve, tj. koja to instanca u Crkvi omogućuje da se izbjegne kako se legitimna različita viđenja ne bi pretvorila u ideološke podjele, deseti nasljednik sv. Ivana Bosca kaže da je to vjernost Papi. „Nije moguće biti kršćanin na katolički način i reći: ‘Ovaj ili onaj papa mi se sviđa, a ovaj ili onaj mi se ne sviđa’, prema vlastitom shvaćanju i vlastitom mentalitetu. Od don Bosca smo naučili uvijek biti s papom, ne s ovim ili onim papom, nego s papom kao takvim, tj. sa svakim papom kao vidljivim znakom jedinstva Crkve“, kaže don Artime.

Jasno, razgovor nije mogao proći bez temeljne salezijanske karizme, a to je rad s mladima, posebno s marginaliziranima, odbačenima. U svijetu te pojave poprimaju različite oblike, a nisu ih posve lišene ni zemlje u kojima ih po sebi ne bi smjelo biti. Tu je razgovor došao do gorućeg hrvatskog problema. „Ako zemlja kao što je vaša, ili kao što je moja Španjolska, tako mnogo investira u odgoj i obrazovanje, daje izvrnu sveučilišnu formaciju, ima izvanredne mlade ljude, ali ne uspijeva stvoriti društveno tkivo koje je kadro zadržati tu veliku vrijednost koju imamo u mladima, moramo spoznati da smo negdje zakazali. (…) Taj problem treba hitno staviti na dnevni red“, rekao je don Artime.