Za župljane Jušića bio je to radostan i povijesno važan događaj te mu se odazvao veliki broj mještana od kojih su mnogi liturgijsko slavlje pratili u dvorištu crkvice.

Župljanima i župniku Peri Marijanoviću nadbiskup je čestitao na obnovi koja je, kako je kazao, ‘s jedne strane znak da želite čuvati sakralnu baštinu u ovom mjestu i prenijeti je na sljedeću generaciju, ali također znak da imate potrebu za prostorom u kojem ćete se okupljati da biste se mogli i kao crkvena zajednica izgrađivati’. „Za svaku župu primarni prostor okupljanja je župna crkva, ali ova kapelica potvrđuje i potrebu da se okupljamo u manjim skupinama i kroz te manje skupine gradimo onu veću crkvenu zajednicu, ali i izgrađujemo sami sebe kao pojedinci, kao što je ova crkva sastavljena od različitih  dijelova koji čine njezinu ljepotu i puninu, međusobno se povezujući. Tako je to i s Crkvom kao zajednicom ljudi, zajednicom Božjeg naroda. Ona se okuplja i izgrađuje kroz participaciju svakog od nas. Svatko od nas daje određeni doprinos općoj Crkvi. Ljepota opće Crkve ovisi o ljepoti svakog od nas.“ U tom smislu nadbiskup je kazao da smo pozvani međusobno se nadopunjavati i izgrađivati kako bismo bili zajedno ono što smo pozvani biti – kao Crkva, ali i kao pojedinci.

Događaj blagoslova obnovljene crkvice ukazuje na ono što je potrebno živoj Crkvi. Kao što je ovoj crkvi bila potrebna obnova, tako i živoj Crkvi treba obnavljanje, rekao je mons. Uzinić. U nastavku je izrazio zahvalnost svima koji su kroz povijest davali doprinos obnovi crkvice u Jušićima, dodajući da je na tom tragu nužna obnova opće Crkve, ali i svakog pojedinca.  To je moguće svakodnevnim ispitom savjesti i kajanjem zbog onoga što se loše učinilo. Mi smo hram Duha Svetoga. Mi smo Crkva u kojoj stanuje Bog. Moramo se truditi da to mjesto u kojem Bog želi stanovati, bude onakvo kakvo treba biti, ali to trebamo činiti i s Crkvom, rekao je propovjednik. U tom kontekstu spomenuo je sinodski hod kao način na koji želimo vidjeti kakva Crkva treba biti. Osluškujući jedni druge želimo čuti Duha Svetoga, kako bi Crkva ponovno zasjala u onom pravom svjetlu i bila onakva kakvu je Krist od počeka želio i kakva treba biti kako bi nastavila njegovo djelo spasenja u prostoru i vremenu, sve do kraja kada će ova zemaljska Crkva biti preobučena u onu nebesku, rekao je mons. Uzinić.

Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji kojoj je crkvica posvećena, izdvojio ju je kao uzor, primjer za nasljedovanje. Ona nam pokazuje kakvi trebamo biti, kako se trebamo ugrađivati u Crkvu u onom poslanju koje Bog ima s nama i kakva to treba biti Crkva. U nazivima Gospa od Zdravlja, ili službeno blagdanu Prikazanja bl. Djevice Marije opisuje se BDM, ali i pokazuju što je to što u njoj trebamo vidjeti, što trebamo u svojoj želji da se obratimo kao pojedinci prihvatiti kao model za djelovanje kako bismo obnovili Crkvu kojoj pripadamo.

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća ispovijedamo vjeru Crkve da je BDM od prvog trenutka svoje egzitencije bila izabrana od Boga za posebno poslanje. Promišljamo o njezinom odgovoru na to Božje izabranje. Bog je izabrao Mariju, ali Marija svoje ‘Neka mi bude po tvojoj riječi’,  govorila i prije toga, od samog početka. Kao što je Bog od početka, u njezinim začeću izabrao Mariju, tako je kroz cijeli svoj život i Marija izabrala Boga, prikazala se Bogu. To je potreba koja je vezana i za svakog od nas. Bog je izabrao svakog od nas i sa svakim ima plan spasenja. Bog je izabrao i Crkvu s kojom ima plan spasenja, za one koji su u njoj, ali i one koji su izvan nje. Marija nam poručuje da prihvatimo Boga i njegovu volju u svom životu, da Mu se posvetimo i onom Njegovom planu. Poput Marije, ponekad moramo odustati od sebe da bismo mogli biti Božji i Njemu potpuno pripadati. To je poziv za svakoga od nas, ali i za Crkvu kao zajednicu. Crkva je pozvana biti Božja prisutnost u ovom svijetu, da se u njoj začne i rodi za ovaj svijet Isus, u kojemu Bog ostaje s nama Bog, istaknuo je mons. Uzinić.

Drugi naziv je Gospa od Zdravlja koji pokazuje Mariju koja, nakon što je sebe posvetila Bogu, i svoj život uskladila s Božjim planom, ide ususret svojoj braći i sestrama, osobito onima koji su najpotrebniji, među kojima mi prepoznajemo one koji su bolesni – ne samo fizički, nego i bolesni duhom. To se treba dogoditi i nama. Mi, koje je Bog dotaknuo i s kojima ima plan i koji smo Bogu rekli svoj ‘fiat’, također trebamo krenuti ususret drugima i s drugima, poručio je propovjednik.

Zaključujući je izdvojio tri važna elementa koja Crkvu izgrađuju, a sadržana su u geslu sinode: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje. „Zajedno, sudjelujući, imajući potrebu osjetiti potrebu drugoga i ne ostati indiferentan, ne okrenuti glavu, nego krenuti bratu ususret. To je ono što nam Marija kao pojedincima pokazuje, ali ona nam pokazuje da je to i poslanje Crkve. Crkva ne postoji zbog sebe, ona ne smije ostati tek institucija koja samu sebe gradi ili kako to kaže papa Franjo, ‘koja je prignuta nad sebe’, nego se i Crkva, kao i Marija koja joj je uzor, treba prignuti nad ovim svijetom i čovječanstvom kojemu je poslana. Treba se prignuti nad svima onima koji su na bilo koji način potrebni Božje ljubavi i blizine, a koju i mi možemo posvjedočiti svojim životom ako im pođemo ususret, ako im donosimo Krista i s Kristom onu radost koju je Marija unijela u Elizabetin dom, koju je unijela u Josipov dom. Crkva na mnoge načine treba vršiti svoje poslanje radosnog navješćivanja Evanđelja, ali i poslanje blizine svima, osobito onima koji se nalaze na različitim periferijama, koji su naša braća i sestre, a koji su to možda i zaboravili jer mi ponekad ne izgledamo kao njihova braća i sestre.

Na kraju, poručio je da je blagoslov crkvice u Jušićima ‘spomen i zahvalnost onima koji su ju gradili i obnavljali prije nas, i zalog za one koji će doći nakon nas’. Neka nam to bude primjer i za naš život i život Crkve. Neka naš način života bude zahvala za one koji su prenijeli vjeru, ali nastojmo živjeti tako da bi ta vjera mogla nastaviti živjeti nakon nas, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Po završetku misnoga slavlja župnik Marijanović zahvalio je predvoditelju misnog slavlja kojemu je uručio i prigodan dar, braći svećenicima te brojnim dobrotvorima i svima koji su se nesebično dali u obnovi tog sakralnog zdanja kao i podržali projekt.  Posebnu zahvalnicu mons. Uzinić, uime župne zajednice Župe Matulji kojoj pripadaju Jušići, uručio je inicijatoru obnove Davoru Bilobrku, zahvaljujući kojemu je i obavljen veliki dio posla. Bio je to i njegov zavjetni dar pok. majci Anđi Bilobrk, rekao je vlč. Marijanović. Projekt je vodila župljanka Marija Bilobrk koja je ujedno i nadzirala radove.

Crkvica Gospe od Zdravlja jednobrodna je sakralna građevina podignuta 1896. g. U crkvici se nalazi stari barokni oltar s prikazom Majke Božje od Zdravlja kao posebno mjesto u koje su uprte oči vjernika koji se utječu zagovoru i zavjetima Blaženoj Djevici Mariji. Crkvica je od samih početaka izgradnje mjesto duhovnosti i vjerskih slavlja mještana koji su je podigli u tu svrhu. Zbog stanja i izgleda crkvice koji posljednjih godina nisu bili prikladni za daljnja slavlja vjerskih sadržaja i ostalih okupljanja, u kolovozu 2022. godine krenulo se u obnovu koja je završena do studenog iste godine. No, to nije jedina obnova koju je ta crkvica u povijesti doživjela. Godinu dana nakon izgradnje, 1897. godine, obnavljani su temelji koji nisu bili dobro napravljeni. Zatim, od 1967. do 1969. obnovio se zid dug 40 metara, a 1974. godine dograđena je sakristija. Godine 2006. prigodom 100. godišnjice crkvice, obnovljena je fasada, a temeljna obnova započela je 8. kolovoza 2022. i završena blagoslovom crkvice 19. studenoga.