U Slavonsko-podravskom arhiđakonatu susret je održan 28. studenoga u Osnovnoj školi Josipa Kozarca u Slatini; u Posavskom arhiđakonatu 29. studenoga u Osnovnoj školi „Antun Mihanović“ u Novoj Kapeli Batrini, a u Katedralnom arhiđakonatu 30. studenoga u prostorima Katoličke gimnazije u Požegi. Posljednji u nizu susreta održan je 1. prosinca u Zapadno-slavonskom arhiđakonatu u Osnovnoj školi braće Radića u Pakracu.

Spomenuti arhiđakonatski susreti imali su za cilj, na temelju Odluka Biskupijskog dana o 25. obljetnici Požeške biskupije, pomoći pastoralnim vijećnicima u ostvarivanju njihovih zadaća djelovanjem u tri radna odbora, određena Pravilnikom župnog pastoralnog vijeća, a ekonomskim vijećnicima u upravi crkvenim vremenitim dobrima u okolnostima uvođenja eura u Republici Hrvatskoj.

Na susretu pastoralnih i ekonomskih vijećnika Katedralnog arhiđakonata u Požegi sudjelovao je i požeški biskup Antun Škvorčević. U prigodnoj riječi spomenuo je vijećnicima da se nalaze u prostorima požeških katoličkih škola, koje su iskorak Požeške biskupije s obzirom na prenošenje vrijednosnog evanđeoskog sustava na mlađe naraštaje. Taj evanđeoski sustav tijekom trinaest stoljeća nije se pokazao promašenim, nego baš suprotno, očitovao se humanizirajućim i imamo sreće što mu i mi pripadamo. Spomenuo im je kako je time htio reći kako se nalaze u jednoj ustanovi, koja je na tragu onoga što je poslanje Crkve. Bog je postavio Isusa Krista u središte svemira i mi smo ga prihvatili kao orijentir koji nam pomaže da bi što punije ostvarivali svoje ljudsko postojanje. Istaknuo je kako je Isus Krist svojom mukom i smrću na križu unio u našu ranjenost zlom i prolaznošću izvornu božansku moć ljubavi koja oživljuje i osmišljava čovjeka i stvarnost oko njega. Tome Isusu Kristu služi njegova Crkva, kojoj i mi u Požeškoj biskupiji pripadamo. Biskup je potaknuo okupljene vijećnike da o sebi kao pripadnicima Crkve razmišljaju polazeći od Isusa Krista, u kome je Bog postavio i ostvario sve ono što je naumio sa svakim čovjekom i cijelim svijetom te u njemu prepoznajemo i živimo smisao svoga postojanja i svega svemira.

Upozorio je da Crkva nismo „ja“ ili „ti“, nego je Crkva „mi“, zajedništvo s Isusom Kristom, prisutnim u nama snagom Duha Svetoga. Istaknuo je kako Crkva nije udruga u koju se učlanimo s određenim novčanim iznosom i pripadamo joj kako i do kada hoćemo, nego je po sakramentu krštenja u naše postojanje ušao Isus Krist i povezao nas sa svima drugima koji mu pripadaju tim istim putem. On nas je svojom prisutnošću uveo u ontološku razinu po kojoj smo postali nova stvorenja preporođena snagom njegova Duha. Dodao je kako nitko od nas ne može sam sebe krstiti i postati član Crkve, ili zarediti za svećenika i biskupa, nego to postajemo po drugom, po Isusu Kristu, koji je glavni akter u nama. Biskup je zahvalio vijećnicima što svojom vjerničkom otvorenošću i zauzetošću omogućuju Isusu Kristu da djeluje u njima i s njime ostvaruju svoje postojanje. Zaključio je da smo svi u krštenju odjenuli Isusa Krista, pomazani smo njegovim Duhom ljubavi, ugrađeni u njegov živi organizam Crkve – svi jednakog dostojanstva, a različiti po službama kojima nam je ostvarivati jedno poslanje koje nam je on povjerio: naviještati njegovu radosnu vijest i svjedočiti ga kao jedinog Spasitelja čovjeka.

Biskup je potom vijećnike podsjetio da je župno pastoralno i ekonomsko vijeće savjetodavno tijelo koje pomaže župniku oko što boljeg poslanja koje ima župna zajednica. Pojasnio im je da kao savjetodavno tijelo nisu pozvani samo davati savjete župniku što bi on ili netko drugi u Crkvi trebao raditi, nego da je njihovo razmišljanje, donošenje odluka i djelovanje uvijek usmjereno na biskupijsko i opće crkveno zajedništvo kojem pripadaju, te trebaju biti s njime usklađeni. Dodao je da snagom poslanja koje su primili u krštenju i ugrađeni u Crkvu Isusa Krista kao u živi organizam, trebaju biti prvi župnikovi suradnici u naviještanju Božje riječi, u slavljenju svetih otajstava te u karitativnom djelovanju. Rekao je da je to njihovo trostruko poslanje razlog radi kojeg svako župno pastoralno vijeće ima tri odbora ili radne skupine: navjestiteljsko-katehetsku, molitveno-slavljeničku i karitativnu. Podsjetio ih je kako su u rujnu na Biskupijskom danu o 25. obljetnici Požeške biskupije proglašene pastoralne odluke te je naveo neka konkretna područja na kojima bi članovi pojedinih radnih skupina trebali zauzetije pomagati župnicima i svojim djelovanjem pridonositi da njihova župa bude živi organizam. Posebno se osvrnuo na ulogu župnog ekonomskog vijeća i crkveni financijski sustav koji je utemeljen na daru vjernika, milostinji, te je protumačio način njegova funkcioniranja i u uvjetima eura kao platnog sredstva u Republici Hrvatskoj.

Potom je upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije Robert Kupčak prikazao tijek samog susreta nakon čega su uslijedile radionice u kojima su članovi župnih pastoralnih vijeća sudjelovali podijeljeni prema trima radnim odborima Vijeća. Radionica Odbora za naviještanje bila je posvećena „Organiziranju obiteljske zajednice i bračnih susreta u župi“ i „Prisutnosti župe u medijima – župni medijski suradnici/dopisnici“, a vodili su je povjerenica za pastoral braka i obitelji Ana Matković te povjerenik za medije Marijan Pavelić. Radionica u kojoj su sudjelovali članovi Odbora za karitativnu djelatnost imala je za temu „Organiziranje župnog karitativnog djelovanja u suradnji s Biskupijskim caritasom“, a vodio ju je ravnatelj Caritasa Mario Večerić uz pomoć jednog člana Odbora župnog pastoralnog vijeća za karitativnu djelatnost iz pojedinog arhiđakonata. Radionica pak Odbora za liturgijski i molitveni život koju je zajedno s nekoliko vjeroučitelja vodio upravitelj Pastoralnog centra Robert Kupčak, bila je usredotočena na „Organiziranje i djelovanje liturgijskih službi u župi“ s posebnim naglaskom na biskupijsko Djelo za duhovna zvanja i službu lektorâ u župi i njihovo djelovanje odnosno pripravu nedjeljnih čitanja po metodi „Lectio divina“ i rad biblijske skupine. Posljednja radionica u kojoj su sudjelovali župni ekonomski vijećnici bavila se pitanjem „Uvođenja eura u platni promet Republike Hrvatske i izradom župnog godišnjeg proračuna“, a vodio ju je biskupijski ekonom Robert Mokri.