Suslavili su župnik zavjetovanice p. Goran Živković, vlč. Andrija Kekić, župnik iz Bučice vlč. Vedran Pejak-Pašić, župnik iz Oborova Ivan Miškić te duhovnik sestara vlč. Silvio Eljuga. Na početku on je i pozdravio biskupa i sve okupljene, a posebno obitelj i prijatelje zavjetovanice.

U homiliji je biskup poručio da naš život nalikuje na put. „Tako se često i kaže da je život putovanje koje započinje rođenjem i završava smrću. Važno je znati kamo to putujemo da znamo izabrati kojim nam je smjerom ići kada dođemo pred izbor, na raskrižja života gdje treba izabrati kamo i kako dalje. Mogli bismo reći da je i naša s. Kristina danas na jednom važnom raskrižju. Mogla bi krenuti i lijevo i desno, ali ona želi ići naprijed, ravno slijedeći Krista u redovničkom životu, u ovoj zajednici Kćeri Srca Isusova. To je izbor ravan vjenčanju, o tom izboru ovisi budući život. Poput Blažene Djevice Marije, koju je anđeo Gabrijel suočio s Božjom voljom za njezin život, i koja nije sve razumjela što to Bog od nje traži, ali mu je povjerovala, i mi povjerujmo Gospodinu i ne odupirimo se njegovoj volji. Evo, pred očima nam je živi primjer: sestra Kristina! Ona je pošla za Gospodinom, premda joj na njezinom životnom putu neće sve biti posuto cvijećem i lako, jer zna da ju čekaju i kušnje i teškoće, ali prihvatila je taj put uzdajući se u Gospodina“.

U nastavku je rekao kako Marija nakon što izgovara sudbonosne riječi: evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi, postaje nova ili druga Eva. Čuli smo u čitanju iz Knjige Postanka (Post 3,9-15.20) kako su prvi ljudi sagriješili, kako je žena Eva dala svom mužu plod sa stabla s kojeg im je Bog zabranio jesti. Evo, na jednoj strani neposlušnost, a s druge strane poslušnost Bogu. Eva i Marija. Nije li tako i danas? Koliko li se današnji ljudi pokušavaju suprotstaviti Bogu i njegovoj volji time što neprestano čine ono što pokazuje da ne poštuju ni sebe, ni druge, ni prirodu ni ikakvu objektivnu zadanost? Niti se poštuje Božja volja o čovjeku, koji je stvoren kao muško i žensko, niti se poštuje priroda koja je dana čovjeku ali ne da ju uništava nego da se njome služi. Kako je moguće da su se podigle tolike ideologije i da se eksperimentira sa svime, pa i s čovjekovom naravi, te se uvode svakakve nove ideje u samorazumijevanje čovjeka, njegova spola i roda, njegove genetike i cilja na zemlji? Zašto? Jer se ne prihvaća Božja volja, jer se čovjek podiže protiv onoga što mu je Bog dao i zadao, da to poštuje, da to ne dira jer će time dirnuti u samu bit života i ugroziti ju. I još se ti pokušaji pobune protiv Boga – a to treba čitati, i protiv prirode i protiv čovjeka – nazivaju slobodom te se uvode u zakone i norme koje bi društvo trebalo poštivati! Nije li to apsurd i čovjekova sve veća autodestrukcija? Nije li to dekadencija povijesti u razvoju čovjeka? Pa ipak prikazuje se kao napredak i u tom progresu se ustrajava tako da se sve, koji žele čuvati od Boga danu i zadanu prirodu odnosno narav stvorenja i samoga čovjeka, proglašava nazadnima i konzervativnima“, upozorio je biskup dodavši kako zapravo konzervativizam niti nije negativan jer njegovo je značenje, što mu sama riječ govori, u tome da čuva i očuva dano i zadano.

Obrativši se s. Kristini biskup je rekao kako je ona pošla ostvariti u svom životu svoj poziv koji joj je uputio Gospodin. „Ti si taj poziv čula i odazvala se. Što znači taj Tvoj odaziv? Tvoji najbliži u obitelji osjećaju da Te na neki načini gube, Ti si ih napustila. Pa ipak Ti ćeš im od sada biti još bliža negoli prije jer ćeš biti u Gospodinu povezana sa svima koji Te vole i koje Ti voliš. Bog nas sve najviše ujedinjuje i daje nam pravo mjesto među ljudima. To je ono nevidljivo a toliko bitno za svakoga čovjeka, to je duhovna dimenzija odnosa koji je veći i dublji od bilo kojeg zemaljskog, vidljivog ili tjelesnog. No, da bi se to razumjelo potrebna je vjera. Bez vjere se doista ne može tako ni izabrati, ni živjeti. Ne može se razumjeti što je razlog takvom životu ako se ne uđe u otajstvo vjere i jedinstva s Bogom. Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum – evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi, reci i Ti, sestro, danas Gospodinu. Recimo to svi ovdje okupljeni. Ne govori jednako svima Gospodin kako mu trebamo služiti: jedni su pozvani u brak i obitelj, jedni u svećeničko ili redovničko zvanje, jedni živjeti u svijetu, drugi u skrovitosti izvan svijeta, ali svi trebamo vršiti volju Božju. Ti, sestro Kristina, ušla si u ovaj samostan da ovdje služiš Gospodinu, da tu budeš službenica Gospodnja. Slijediti riječ Božju u svom životu nije uvijek lako jer ju ne prepoznajemo uvijek jasno i razgovjetno. Ipak, to je najvažnije i zato ju trebamo osluškivati i tražiti. Kada nam je jasno u srcu, tada ju trebamo slijediti i ne okretati se više natrag. Svaki koji stavi ruke na plug i okreće se natrag, nije prikladan za kraljevstvo nebesko (Lk 9,62), rekao je Gospodin Isus. I Ti si, sestro, zaorala sada novu brazdu. Neka urodi velikim urodom,  mnogim plodovima, za Tebe, za ovu zajednicu Tvojih susestara, za Crkvu Božju, za naš narod i za svijet“, zaključio je biskup.

Na kraju biskup je sve okupljene, a posebno sestre Kćeri Srca Isusova pozvao na molitvu za Sinodu sisačke Crkve kako bi iz nje ona izašla povezanija i vjerom snažnija.