Na početku slavlja župnik Ceković pozdravio je biskupa, okupljene vjernike te skupinu hodočasnika iz zagrebačkog Španskog, koji su i ove godine došli proslaviti Tijelovo u Sisačkoj biskupiji.

U homiliji biskup Košić govorio je o otajstvu Presvete Euharistije, podsjetivši na himan sv. Tome Akvinskoga „Hvali, Sione, Spasitelja“, koji Crkva stoljećima pjeva na ovu svetkovinu. Istaknuo je kako se Krist u euharistiji daruje čovjeku iz ljubavi, ali da taj dar traži otvoreno srce i život u vjeri.

Govoreći o susretu s Isusom, biskup je podsjetio i na pjesmu „Jesu dulcis memoria“, koja se pripisuje sv. Bernardu iz Clairvauxa, naglasivši kako se prava ljepota vjere ne može samo objasniti riječima, nego se mora osobno iskusiti.

„Tko kuša, taj tek pravo zna što znači ljubav Gospodnja“, rekao je biskup, istaknuvši kako se Isus vjernicima daruje upravo pod prilikama kruha i vina, u svetoj pričesti.

Posebno je naglasio kako je euharistija, prema riječima Drugoga vatikanskog sabora, „izvor i vrhunac“ kršćanskoga života.

„To je najveće što nam Bog može dati, ali iz toga izvire i naša djelatnost, naša karitativna zauzetost i naši odnosi“, poručio je biskup, dodavši kako Isus želi biti prisutan ne samo u crkvi, nego i u svakodnevnom životu, u obiteljima, školama i na radnim mjestima.

Tumačeći smisao tijelovske procesije, biskup je rekao kako nošenjem Presvetoga Oltarskog Sakramenta ulicama vjernici svjedoče da Krist želi hoditi sa svojim narodom. Pozvao je okupljene da se ne boje javno svjedočiti svoju vjeru, podsjetivši na riječi sv. Franje Asiškoga da o Isusu treba uvijek propovijedati, a ponekad i riječima.

U nastavku homilije biskup je govorio o klanjanju koje pripada samo Bogu, a kao primjer vjernosti naveo je sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije, koji je radije podnio mučeništvo nego se poklonio caru. Istaknuo je i blaženoga Alojzija Stepinca, koji nije zatajio svoju vjeru pred pritiscima vremena i ideologija koje su ga okruživale.

Nakon misnoga slavlja uslijedila je tijelovska procesija oko svetišta. Tijelovske sjenice tradicionalno su pripremili prvopričesnici i njihovi roditelji, kojima je župnik na kraju zahvalio, kao i svima koji su sudjelovali u pripravi proslave svetkovine Tijelova.