»Slaveći ove godine srebrni jubilej Požeške biskupije, nastojali smo se između ostalog obnoviti u svijesti da karitativno djelovanje nije neki čin socijalne samilosti prema siromašnima, nego ispovijedanje vjere u Isusa Krista kojeg prepoznajemo u najmanjoj braći i sestrama. Želio bih se prigodom ovogodišnje Nedjelje Caritasa u pripravi za Božić sa svima vama podsjetiti na još jednu snažnu sastavnicu koja nas pokreće da u svjetlu vjere karitativno pristupamo svakome čovjeku, napose onom u nevolji. Naime, otkrivamo kako postojeća stvarnost uključujući i čovjeka nije plod neke nužde, nego dar i da naša konačna sudbina nije proizvod naših mogućnosti, nego veličine dara kojeg ćemo od Boga primiti. Sve je dar u našem životu te i nas sv. Pavao pišući Korinćanima podsjeća: „Što imaš da nisi primio. Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ (1 Kor 4,7).

Svoju veličinu Bog očituje u daru, među kojima je najveći Sin Očev odvijeka, postao malim, siromašnim čovjekom u vremenu, da bi nas obdario neizmjernom Božjom ljubavlju u sadašnjosti i vječnosti. Njega je Otac za sve nas predao te Apostol pita „kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8, 31-32), te dodaje: „Hvala Bogu na njegovu neizmjernom daru“ (2 Kor 9,15). Navedenu Božju posvemašnju naklonjenost čovjeku u Sinu nazivamo milost, milostinju, milodar, to jest nezasluženo uzdignuće u zajedništvo Božjeg života, dar vječnosti, koji primamo u svetom krštenju, postajući Božji sinovi i kćeri, a u svetoj pričesti dar Isusove pobjedničke ljubavi na križu i dioništva njegove besmrtnosti. Jednostavno rečeno: taj dar je Božja ljubav koja nas odijeva u savršenu ljepotu našeg postojanja na koju nas je Bog pozvao, te nas sv. Ivan potiče: „Gledajte, koliku nam je ljubav darovao Otac“ (1 Iv 3,1).

Sve nas navedeno uvjerava kako Crkva i nije drugo nego dar neizmjerne Božje ljubavi koju nam Otac trajno omogućuje po Sinu u snazi Duha Svetoga, a ta posvemašnja Božja darovanost za nas u Sinu osposobljuje nas da budemo dar jedni drugima. Ako je Bog darovao sebe za nas dokraja u Sinu, kako ne biti i mi s njime dar za druge? Nedjelja nas Caritasa  pokreće da se obnovimo u navedenom opredjeljenju i posvjedočimo ga konkretnim životom u obitelji i susjedstvu, privatno i javno, napose svojom djelotvornom vjerničkom osjetljivošću za bližnje u nevolji. Pozivam vas, braćo i sestre, da spomenute Nedjelje molite kako bismo svi porasli u toj svijesti te ne dopustimo da sebičnost bude mjerilo naših međusobnih odnosa, nego velikodušnost ljubavi u razumijevanju, međusobnom prihvaćanju i poštovanju, napose prema bolesnima i siromašnima, te im darujemo našu blizinu i pružimo pomoć. Zahvaljujem vam što ćete u tom raspoloženju na Nedjelju Caritasa dati i svoj novčani prilog za siromašne.

Prisjećam se zajedno s vama kako je sv. Pavao tumačio onima koji su postali kršćani da on može vlastitim rukama zaslužiti što mu je potrebno za život, ali traži od njih dar kako bi se oni na taj način očitovali prema Isusu Kristu koji je za nas postao darom, te i oni postali darom za dugoga. Uvjeravao je vjernike da u tom istom duhu trebaju prikupljati darove za braću i sestre u Jeruzalemu. Uvođenje eura kao sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj, 1. siječnja 2023. godine prigoda je podsjetiti kako je crkveni financijski sustav kod nas utemeljen na milostinji, novčanom daru vjernika, kojim se Crkva uzdržava i karitativno djeluje prema siromašnima, te ona zbog navedenih razloga vjere na njem ustrajava. Sredstva pak koja ona prima od države interventni su fond za ono što nedostaje od vjerničkog dara za vršenje njezina poslanja. Svi darovi vjernika prikupljaju se u župnu blagajnu iz koje se pokrivaju župne potrebe, među njima i svećenička mjesečna nagrada, dostavljaju određena sredstva za uzdržavanje središnjih biskupijskih ustanova i Apostolske stolice u Rimu. Milodar koji vjernici daju iz spomenute svijesti, pokatkad i od svog siromaštva, svjedočenje je zajedništva Crkve u kojoj primamo dar božanskog života i očitovanje nade u konačna dobra na nebesima, koja očekujemo. Želio bih vam od srca zahvaliti što i svojim novčanim prilogom s određenim ponosom očitujete pripadnost Isusovoj Crkvi, i ne smatrate to nekom članarinom, nego darom „darežljivosti, a ne škrtosti“ (2 Kor 9,5), kako veli sv. Pavao.

Neka nas Bog koji „ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9,7) podrži u pravom raspoloženju vjere koja se zna žrtvovati za druge, te nam Božić bude ispunjen svakovrsnim duhovnim dobrima u Isusu Kristu. Sve vas od srca pozdravlja«.