U organizaciji novog župnika don Damira Štifanića središnje misno slavlje predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan u zajedništvu s dvanaest svećenika.

Biskup je propovijedao o svetom Blažu, o današnjim opasnostima i mogućnosti nadilaženja pogibelji. Novina je ove godine bila što je župnik Štifanić bogato osvijetlio velebnu crkvu i suvremenije ju ozvučio. Na prijedlog Grada Vodnjana, župnik je omogućio besplatno razgledanje Svetih neraspadnutih Tijela, u javnosti više poznatih kao „Istarske mumije“ i Kopiju Torinskog platna iz 15. st. , što je nakon grličanja pogledao velik broj domaćih i drugih hodočasnika. Hodočasnici su imali priliku proći kroz „svetište nad svetištima“ 300 relikvija različitih svetaca.

Nakon svih misa bilo je „grličanje“ koje se u Vodnjanu, za razliku od drugih krajeva gdje se obavlja blagoslovljenim svijećama, ovdje vrši pomazanjem za tu svrhu blagoslovljenim uljem. Po drugi puta su i vodnjanski maslinari donijeli na blagoslov uzorke svoga ulja.

Sve su mise, talijansko-hrvatske pratili župni zbor i zbor Zajednice Talijana iz Vodnjana.

Prvo je sjedište župe bilo duž mora preko puta otočja Brijuna gdje su nikle tri velike starokršćanske bazilike i u 7. st. benediktinski samostan. A drugo je sjedište nakon razaranja Longobarda i Avara bilo istočno, na području Gurana, gdje su bile također tri bazilike. Godine 1212., šest vodnjanskih naselja pred barbarskim razaranjem bacanjem kocke ujedinilo se na tlu današnjeg Vodnjana.