Draga braćo i sestre u vjeri u Kristovo uskrsnuće!

1. U ozračju svetkovine Uskrsa zahvaćeni smo najsnažnijom porukom o kojoj ovisi kršćanska vjera i sva nada vjernika utemeljena na vijesti o praznome grobu i Isusovu uskrsnuću. Bez ovoga navještaja i osobito bez vjere u živoga Gospodina u kojemu se ispunilo «što god su proroci navijestili» (Lk 24, 25) sve bi ljudske čežnje bila isprazne, a svijet bi ostao bez nade. U takvu bi scenariju neminovno i okrutno zagospodarila logika smrti i nepovratnoga uništenja s nesagledivim posljedicama. «Ali, hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!» (1Kor 15, 57).

2. Spasenje nam je darovano po Isusu koji je pobijedio zlo i smrt. Uskrs je svetkovina oslobođenja i radosna života, čudesno razrješenje svih zagonetaka, lijek bolima i patnjama, smisao života, nova protežnica čovječnosti koja jamči neprolaznost, vječnost za koju se treba opredijeliti razvijajući je na zemlji unatoč svim sumnjama, tjeskobama, patnjama, trnovitim i križnim putevima našega «Velikog petka». Uskrs trajno obvezuje na hod za svjetlosti, daleko od besmisla i praznine, životarenja. Isus je na križu otkupio čovječanstvo; kao pomirnica za naše grijehe, žrtva dostojna Boga, sklopio je novi i vječni savez svojom krvi, savez između neba i zemlje, pomirivši ljude s Bogom. Svojim je pak uskrsnućem preobrazio svijet. Svemoćni Bog razorio je tamu grijeha i snagu smrti.

Svetkovina Uskrsa otkriva smisao života i progovara o njegovoj ljepoti i uzvišenosti. Život, promatran očima vjere u Isusovo uskrsnuće, ne poznaje konačan poraz, svršetak ni propast. Uskrsna poruka i danas nudi odgovore na sva bitna pitanja koja bi inače ostala samo upitnici bez odgovora utisnuti noktima posljednjega Adama na vječnome ledu čovječanstva (S. S. Kranjčević, Zadnji Adam).

3. Svjedoci smo, s bolom u duši, da i naše vrijeme obiluje glasnicima nihilizma, s visoko uzdignutim stjegovima slučajnosti, besmisla, prolaznosti i konačne propasti. Tragovi su toga posvuda vidljivi, ponajprije u pretjeranoj brizi za materijalno, potom u težnji za moći, kao i u nezasitnosti u «imati i značiti», u uživanju po svaku cijenu, u grozničavome stjecanju i grabežljivome prisvajanju i iskorištavanju svega, u skučenosti i sebičnosti, kroničnoj sljepoći i okorjelosti srca. I u tome trebamo prepoznati potrebu za snažnijim osobnim i zajedničkim svjedočenjem i poslanjem biti nositeljima radosne nade i poruke spasenja koja ni nakratko ne dopušta zaustaviti pogled samo na grobu i smrti.

4. Odvaljen kamen, prazan grob, povoji bez tijela i anđeli koji svjedoče i upućuju na istinu o Isusovu uskrsnuću: «Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!» (Lk 24, 5), predstavlja temelj za autoritet vjere koja će se propovijedati po cijelome svijetu. Po riječima pape Lava Velikoga očima vjere moguće je vidjeti zaloge obećanja i onoga što će tek biti, radujući se uzdizanju naše naravi u onome koji je za sve umro i uskrsnuo i koji je jamac svih naših nada. Spašeni smo nadom (usp. Rim 8, 24)  i već posjedujemo ono što vjerujemo. Tim više se ne bismo smjeli zanositi zemaljskim stvarima, a još manje svoja razmišljanja preusmjeriti s nebeskih stvarnosti na zemaljsko.

5. Čini se prigodnim i korisnim ovdje podsjetiti na apostolsko pismo, motuproprij Benedikta XVI. pod naslovom Porta fidei kojim je najavio Godinu vjere. U povodu pedesete obljetnice otvaranja Drugoga vatikanskog sabora, a koji je bio konkretan odgovor na izazove i potrebe suvremenoga svijeta s kojim je Crkva željela ići u korak, papa Benedikt XVI. slikovito govori o vratima vjere: «Vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova praga može se prijeći kada je Božja riječ naviještena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava.»

6. Svi smo pozvani prijeći preko praga vratiju vjere koja vode u zajedništvo s Bogom, a koja su nam uvijek otvorena. Danomice smo u korizmi, svatko u svojim mogućnostima, postovima, molitvom i djelima ljubavi nastojali postići učinak i osjetiti milost i snagu Kristova križa, najvećega iskaza ljubavi, pripremajući se također biti dionicima Kristova uskrsnuća, toga prijelaza iz smrti u život. O tome govori sveti Ivan: «Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti» (1Iv 3, 14). Ljubav nas uzdiže iznad smrti i to «Ljubav Božja razlivena u srcima našim» (Rim 5, 5), koja je uvijek uzajamna i djelotvorna.

7. Dragi svećenici, vojni i policijski kapelani, koji ste u dušobrižništvu Vojnoga ordinarijata, neka vam uskrsnuli Gospodin bude snagom da kao prvi pozvani navjestitelji Božje riječi, s posebnom brižnosti i neoslabljenim žarom, donosite svjetlost i nadu onima za koje se duhovno skrbite.

Dragi djelatnici Vojnoga ordinarijata, hrvatski vojnici i policajci, osobito vi u mirovnim misijama, službenici, djelatnici i pripadnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, hrvatski branitelji, pripadnici Civilne zaštite, Crvenoga križa, vatrogasci i sve službe spašavanja koji ste povezani s našom vojno-policijskom biskupijom, neka vam Uskrs bude svjetlost i snaga, a mir uskrsnuloga Gospodina neka bude s vama u svim nevoljama koje proživljavate.

Neka se svijet ispuni radošću i veseljem zbog Onoga koji je povod tolike radosti i žive nade, Isusa uskrsnula od mrtvih koji kao svjetlost «svijetli svakomu čovjeku, te živi i kraljuje u vijeke vjekova». Njemu slava i klicanje: Aleluja! Dopustimo da nam uskrsna poruka oblikuje i preobražava srca na putu vjere i vjernosti svojemu poslanju!

Milost i mir uskrsnuloga Gospodina Isusa Krista sa svima! Sretan Uskrs!

✠ msgr. Jure Bogdan,

vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj