U propovijedi je pojasnio kako je upravo u gesti pranja nogu Isus objavio učenicima novo lice Boga koji bespridržajno i bezuvjetno ljubi i daje se za čovjeka. Ta objava doseći će svoje puninu u Isusovoj žrtvi na Kalvariji koja će zatim uslijediti.

„Večeras se na posebni način sjećamo ustanove euharistije koju zovemo središnjim sakramentom Crkve, jer sve blago Crkve proistječe iz tog izvora, ovdje dosiže svoju kulminaciju i u njoj nalazi svoj smisao i puninu. Naš odnos prema euharistiji najbolji je pokazatelj naše vjere. To je parametar po kojem se prosuđuje cjelokupni život nas kao kršćana. Ne može se apstinirati od euharistije i biti dobar kršćanin. To vam je kao da ne posijete zemlju, a dođete u vrijeme žetve žeti urod“, istaknuo je.

Tri sinoptička evanđelja govore o trenutku i načinu ustanove euharistije i donose riječi koje je Isus pri tom izgovorio i te izgovaramo u središnjem dijelu euharistije. Za razliku od ove trojice, Ivan ne donosi riječi ustanove euharistije, nego nam omogućava da na zorni način uronimo u dubinu srca i duha samoga Isusa Krista i da spoznamo što je Isusa nagnalo da nam se zauvijek ostavi pod prilikama kruha i vina, pojasnio je biskup Petanjak.

Ivan apostol do  u detalje je opisao kako je tekla Isusova Posljednja večera uoči njegove muke i smrti. Koliku je on važnost tome dao pokazuje to da on Posljednjoj večeri posvećuje pet poglavlja svoga evanđelja, što je jedna četvrtina cijelog evanđelja. Večera počinje jednom neočekivanom gestom, koja će biti popraćena veoma dugim Isusovim govorom učenicima koji ima karakter Oporuke, istaknuo je biskup.

„Pokušajmo se u duhu smjestiti u dvoranu Posljednje večere. Pri tome pokušajmo zaboraviti sve one umjetničke slike koje prikazuju Isusa gdje sjedi za stolom sa svojim učenicima, jer tada se nije sjedilo za stolom nego se ležalo ispruženo (potrbuške) oko stola – jela koje se blagovalo. Biti ispružen za zajedničkim stolom značilo je biti slobodan. Židovi su taj običaj preuzeli od Grka, a Grci od Perzijanaca. Poslije svake pobijede nad neprijateljem slavilo se ispružen oko stola. Taj su običaj preuzeli i Rimljani, s tim da su kod Rimljana i žene mogle tako blagovati, a kod Židova samo muškarci. U takvom položaju i opuštenoj i svečarskoj atmosferi kojom se slavi Pasha kao spomen-čin izlaska iz egipatskog ropstva, Isus kaže: Došao je moj čas. Došao je čas moje proslave. Što za Isusa znači čas proslave? Potpuna objava i potpuno otkrivanje lica Božjega“, dodao je.

„Sad će njegovi učenici u Isusovoj gesti koja će uslijediti, pranju nogu, do kraja upoznati pravo lice Božje, kakav je to Bog kojeg im je Isus došao objaviti. Sve njegovo djelovanje može se sažeti u jednu riječ: LJUBAV – grč. agapan – agape. U Novom zavjetu je taj izraz spomenut čak 143 puta, jer taj izraz označava Božju ljubav koja nije uzvratna ljubav. Naša ljubav je gotovo uvijek uzvratna. Koliko ja ljubim tebe, toliko ti ljubiš mene, koliko ja dajem tebi, toliko ti meni. Bog ne ljubi tako. Bog ljubi svakoga onoga kome je potrebna ljubav, makar taj bio i zločinac. I zlom čovjeku je potrebna ljubav. Možda je baš zato zao što se nije osjetio dovoljno ljubljen. Božja ljubav ide do kraja, do darivanja života. To je vrhunac, od toga ni Bog više ne može“, naglasio je.

Biskup je, nadalje, protumačio, zašto je učenici bilo neshvatljivo da im Isus pere noge. „U jednom trenutku Isus se ustaje od večere i Ivan kaže: ‘odloži haljine, uze ubrus i opasa se’. Sad kad se ustao od večere i odložio svoje haljine, Isus je ostao onakav kakav će visjeti na križu. Opasao se ručnikom i počeo prati noge. Isus je onakav kakvi su bili robovi kad su prali noge svojim gospodarima. Učenici su se prenerazili. Ništa ne shvaćaju. Petar se po običaju buni, jer ništa ne razumije. I sam mu Isus kaže: ‘Shvatit ćeš kasnije!’ Prije nego se je dao u potpunosti na križu, Isus se sada već daje do kraja. Teško je u takvom golom Isusu vidjeti našeg Boga. To je potpuno nova objava Božja, njegovo pravo lice. To je novi svijet kojeg je Isus donio nama. Bog koji se daje do kraja. Bog koji poput roba služi do kraja. Bog koji ništa svoga ne zadržava za sebe, koji nas svojom ogoljenom ljubavlju oblači“, rekao je.

Spasenje je dano svima, poručio je biskup. „Poput Petra i drugih učenika, ni mi ne možemo odmah sve razumjeti, ali ako ostanemo uz Krista, ako nam euharistija postane kruh svagdašnji, polako ćemo nadoći. Isusova gesta bit će razumljiva tek kroz prizmu Kalvarije, posljednje stepenice njegova služenja. Mi ne možemo razumjeti bezuvjetnu ljubav. Isus je za sve nas umro prije dvije tisuće godina, bez obzira hoćemo li mi to prihvatiti ili ne. Spasenje nam je dano, darovano, osigurano. Tu je. Na meni je da ga uzmem ili ostavim. Tko uzme taj bezuvjetni dar postaje novo stvorenje, novi čovjek, novi svijet“, dodao je.

Isus će do konca svijeta prati noge svojim učenicima. Isus je u trajnom stavu služenja. I kao uskrsnuli ne prestaje služiti nama, naglasio je biskup. „Ako je ovo nova objava Božja, a čovjek je stvoren na sliku Božju i treba njemu biti što sličniji, onda ono što Bog čini nama, mi moramo činiti jedni drugima. Tako se grana, širi, pušta korijenje kraljevstvo Božje u svijetu. To je naša euharistija. To znači ono na kraju mise: Idite u miru! Idite i činite jedni drugima ono što je vama učinio Isus Krist. Ljubite bezuvjetno. Ne štedite se, dajte se bezrezervno, ništa svoga nemojte zadržati za sebe“, zaključio je biskup Petanjak.

Nakon mise, biskup Petanjak je u procesiji svećenika i katedralnog zbora prenio Presveti Oltarski Sakrament u svetohranište u kapeli Srca Isusova, gdje su se, do ponoći, vjernici mogli zadržati u klanjanju i molitvi.