Varaždin, (IKA) – Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je na Dušni dan, u četvrtak 2. studenoga, u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo misno slavlje za poginule hrvatske branitelje.
S biskupom koncelebrirali su generalni vikar mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Mario Kopjar, kapelan Policijske i vojne kapelanije “Sveti Juraj Mučenik” PU varaždinske vlč. Ivica Horvat, umirovljeni svećenik vlč. Ivan Kozjak i vlč. Nikola Tomašević. Na misi bili su i predstavnici te članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata Varaždinske županije. Biskup Mrzljak je u uvodu misnog slavlja podsjetio kako se „nakon svetkovine Svih svetih, ovaj dan spominjemo svih vjernih mrtvih”. „Ovaj dan nam želi reći da čovjek ima dušu, da čovjek nije samo tijelo koje umire, nego da je čovjek duša koja živi vječno. Danas na poseban način u ovoj misi želimo moliti za sve naše poginule i preminule hrvatske branitelje, njihove obitelji, da ih se uvijek sjećamo u svojim molitvama i da im na taj način zahvalimo na svemu onom što su učinili za sve nas – da možemo živjeti u slobodi”, istaknuo je biskup Mrzljak.
U propovijedi biskup je rekao kako svetkovine Svih svetih i Dušni dan obilježavaju ljudi diljem svijeta, svi narodi, „no mi to činimo”, napomenuo je, „kao vjernici. Kršćanski vjernici!” „Često kada se rade neke ankete o vjeri, velika većina ljudi kaže kako vjeruju u Boga, ali ne i u život vječni. To sigurno nije kršćanska vjera. Znamo kako je sveti Pavao rekao: ‘Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludna naša vjera!’ To je ono temeljno za nas kršćane. Ako ne vjerujemo u Kristovu pobjedu nad smrću, naša je vjera uzaludna. Upravo u ovim danima želimo učvrstiti svoju vjeru u vječni život, život duše čovjeka. Kao što molimo u Vjerovanju – ‘vjerujem u uskrsnuće tijela’ – vjerujemo da ćemo živjeti vječno. No, taj život počinje već ovdje. Nismo ovdje na Zemlji kao u čekaonici, da čekamo kada će se to dogoditi, nego smo pozvani sada i ovdje živjeti svoju vjeru. Taj život po vjeri nije ni lak ni jednostavan. Čuli smo u čitanju kako sveti Ivan govori o ljubavi prema čovjeku te kaže: ‘Ako netko mrzi svoga brata, ubojica je’. U mržnji počinje svako zlo, a mi smo pozvani na ljubav prema čovjeku, jer je svaki čovjek Božje stvorenje. Kada govorimo o ljubavi i mržnji, to nisu samo osjećaji, to je životni stav koji čovjek želi živjeti. Kada se spominjemo Domovinskog rata i zla koja su učinjena iz mržnje, prirodno je da se i u nama javlja isti takav osjećaj mržnje, da ne možemo prihvatiti onoga koji čini zlo. Pozvani smo osuđivati zlo, ali ne i čovjeka. Pokušati pronaći ono što je dobro u čovjeku. Zlo, kao i ljubav, počinje u čovjeku. Pitanje je samo koliko smo sposobni i spremni, sjećajući se događaja iz naše prošlosti, sami sebe odgajati u vjeri da u nama ne prevagne osjećaj mržnje i odbačenosti, nego da širimo dobrotu, ljubav i istinu. To je zadaća kršćana. Nije lako, ali to je put kojim treba ići. Vjerujem da mnogi koji su ubijeni i dali svoje živote za plemenite stvari, za obranu domovine i obitelji, nisu bili napadači i osvajači tuđe zemlje, nego su branili svoje. Zato im zahvaljujemo, a oni nam, vjerujem, pomažu shvatiti kako je potrebno držati se onoga što nam Bog govori. Čuli smo u odlomku svetog evanđelja kako je ‘to objavljeno onima koji su maleni, koji su spremni čuti Božji glas’. To je hrana naše vjere – kada slušamo Božju riječ i razmišljamo o njoj. Kada ne biramo ono što nama odgovara. Upravo se to događa u naše vrijeme kada će mnogi kazati kako prihvaćaju ono što njima odgovara, ali ne prihvaćaju sve. No, riječ Božju i Isusa Krista ili prihvaćamo ili ne! Ne možemo ga dijeliti. Čuju se upravo takva razmišljanja, da bi Crkva trebala možda neke stvari promijeniti, prilagoditi se ovom suvremenom svijetu u kojem se poštuje čovjeka i njegova sloboda. A ne pita se u čemu je to čovjek slobodan. Što smije, a što ne smije? Može li se donijeti neki zakon koji je protivan Božjim riječima? Ako se to dogodi, onda čovjek ne živi po Božjoj riječi, nego se prilagođava svijetu u kojem živi. Pokušava sam o sebi razmišljati na svoj način”, rekao je biskup Mrzljak.
Biskup se nadovezao kako čovjek može razmišljati o raznim bogatstvima na ovome svijetu, „ali pitanje je koliko ćemo se doista duhovno obogatiti”.
„Zato i ovih dana kada iskazujemo duhovno poštovanje prema našim pokojnima, puno toga možemo naučiti u obnovi svoje vjere. Da nam blagdani ne prođu samo u vršenju tradicionalnih običaja, nego da u dubini duše razmišljamo o svojoj vjeri, nama samima, obitelji, društvu u kojem živimo. Kako ćemo izgrađivati svoje obitelji i društvo u kojem živimo? Kako ćemo pridonijeti? Svaki je čovjek važan i trebali bismo pokušati učiniti sve da se u nama ne rađaju zle misli i mržnje koje ubijaju, već nešto što se rađa za život; ljubav, dobrota, plemenitost. To se onda širi. Zato nas sjećanje na poginule i umrle treba činiti boljim ljudima. Zato se mi okupljamo u misi, jer to je trenutak kada smo im najbliži. Možemo obilaziti groblja, donositi aranžmane i svijeće, ali ako se ne okupimo oko oltara u euharistiji gdje su oni živi, proći će mimo nas i neće dotaknuti našu vjeru. Zato moleći za sve naše pokojne i preminule, posebno branitelje, postanimo bolji ljudi. Molimo i za one koji su činili zlo da uvide da je zlo ubijati i osvajati tuđe zemlje. Treba prepoznati zlo da se ono ne dogodi. Molimo za to da imamo snage živjeti pravim kršćanskim životom”, poručio je vjernicima biskup Mrzljak.