Draga braćo i sestre, poštovana rodbino našeg pokojnog brata,

stojimo pred otvorenim grobom biskupa i redovnika p. Valentina Pozaića, zahvaljujući Bogu za jedan plodan život koji je darovan Crkvi i narodu. Na svijet je došao u Selnici u Župi Marija Bistrica, kad se 15. rujna 1945. godine dječak Valek rodio kao osmo od jedanaestero djece u obitelji, s kojom je ostao blisko povezan do kraja.

Nakon drugog razreda sjemeništa i gimnazije na Šalati, sa 17 godina je stupio u novicijat Družbe Isusove na Fratrovcu. Po svršetku filozofsko-teološkog studija na zagrebačkom Jordanovcu, za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Kuharić 1973. godine. Licencijat i doktorat iz moralne teologije postigao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. U međuvremenu je bio odgojitelj u sjemeništima na Fratrovcu i Šalati, a nakon doktorata, od 1984. pa sve do umirovljenja predavao je moralnu teologiju na isusovačkom Filozofsko-teološkom institutu na Jordanovcu, kojem je bio i nadstojnik u dva mandata, te kršćansku etiku i bioetiku na današnjem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti, kojemu je bio jedan od osnivača i zatim redoviti profesor. Od 1994. do 2000. je bio rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu, koji je uz isusovačke kandidate odgajao i brojne druge bogoslove iz više biskupija i redova iz raznih zemalja.

Svoj najveći doprinos hrvatskom društvu pater Pozaić dao je kao promicatelj bioetike. On je doslovno donio bioetiku kao disciplinu u Hrvatsku. Osnovao je Centar za bioetiku 1986. godine, objavio mnogo članaka knjiga iz tog područja, organizirao više simpozija, nastupao medijima, sudjelovao u državnim, crkvenim akademskim povjerenstvima, i sve to također na međunarodnoj razini. Osobito mu je bilo stalo da u promicanje i obranu vrednote ljudskog života i dostojanstva uključi liječnike i znanstvenike, što je činio kao jedan od osnivača dugogodišnji duhovnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Ni tada, ni kasnije, nije izgubio pastoralni osjećaj, nego je rado odlazio k Misionarkama ljubavi, u Caritas ili k bolesnicima od AIDS-a u zaraznoj klinici.

Kad ga je papa Ivan Pavao II. na Svijećnicu 2005. imenovao pomoćnim zagrebačkim biskupom i naslovnim biskupom Pićana, prihvatio je to kao znak velikoga povjerenja Nadbiskupije i Svete Stolice, iako je to bila žrtva s obzirom na njegov znanstveni rad. Svejedno, darovao se sasvim u službu Crkve ondje gdje ga ona želi i treba. Spremno je prihvaćao i zadaće rješavanja osjetljivih pitanja, makar to značilo izložiti se valovima često nepoštenih i prizemnih napada. Kad su se u hrvatskom društvu razvile užarene rasprave o obiteljskim i bioetičkim pitanjima bioetičkim pitanjima, stručnost i odvažnost biskupa Valentina pokazale su se izuzetno dragocjene. Iznosio je katolički nauk – da budemo precizni poput njega: naravni moralni zakon jasno, beskompromisno, ali uvijek razumno i argumentirano.

Za biskupsko geslo izabrao je svetopisamske riječi „Život biraj“. Bio je uvjeren da čovjek može birati i da ga treba odgajati da bira poučeno i savjesno. Znao je citirati: „Kukavičluk pita: Je li sigurno? Taština pita: Je li popularno?… A savjest pita: Je li ispravno?” (M. L. King) Dok je katoličkim liječnicima i farmaceutima pomagao u obrani slobode savjesti, imao je pred očima svog velikog uzora blaženog Alojzija Stepinca.

Nakon što je papa Franjo u svibnju 2017. prihvatio njegovu ostavku na službu pomoćnog biskupa zbog zdravstvenih razloga, vratio se živjeti u isusovačku zajednicu na Jordanovcu. Nakon potresa, zbog kojega se cijeli kolegij morao iseliti, odlučio je preseliti se u Svećenički dom sv. Josipa na Kaptolu. Koristim ovu priliku da zahvalim vodstvu i osoblju doma za ljubaznu i marljivu skrb o patru Pozaiću, osobito u njegovim zdravstvenim tegobama.

Pater Pozaić je volio isusovačko zajedništvo i gradio ga. Znao se šaliti, često sa suptilnom oštricom, i nije zamjerio kad je šala stigla na njegov račun. Sastajao se redovito sa svojom generacijom iz treće probacije. Sjećam se njegovih suznih očiju dok se 2005. opraštao od zajednice odlazeći na biskupsku službu. Ni kao biskup nije propuštao važnije događaje naše provincije, bio to sprovod ili blagdan.

Kao rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu bio je i moj poglavar i odgojitelj. Bio je i jedan od ispitivača koji su me primili u Družbu. Za mene i za sve nas bio je autoritet u svakom pogledu, pouzdan i povjerljiv autoritet, jer smo znali da njegove prosudbe odluke, čak one stroge, nisu hirovi, a da je imao mnogo razumijevanja za one koji su se trudili bili iskreni. Ipak, ostaje mi spomenu ponajviše kao sin Crkve, raspoloživ za svaku zadaću u službi njezina dobra: pater Pozaić – principijelan, pravedan, pouzdan i ponizan.

Oče biskupe, patre Valentine, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove je ponosna na vaših 60 godina redovništva. Zahvalni smo za ugled koji je Družba i po vama stjecala. Na nama je odgovorna zadaća da ga opravdamo. Neka vam Krist Gospodin, kojeg ste nesebično slijedili, bude vječna nagrada, po zagovoru Djevice Marije, Majke Božje Bistričke, kojoj ste do kraja bili dječački pobožni i odani. Počivao u miru Božjem.

Dopustite mi još da zahvalim preuzvišenom Nadbiskupu, uzoritom Kardinalu i Nadbiskupskom duhovnom stolu za organizaciju ovog sprovoda.

Zahvaljujem ujedno svima koji su nam uputili izraze sućuti i svima vama na zajedništvu u molitvi za dragog pokojnika. U 14:30 je misa zadušnica u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu 28. Uz misu zadušnicu nakon sprovoda, naša provincija vas poziva i na zadušnicu koju ćemo 26. svibnja u 18:30 slaviti u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu.