U koncelebraciji su bili preč. Ivan Lenić, katedralni župnik, mons. Luka Marijanović i mons. Vladimir Dugalić, kanonici, vlč. Dario Hrga kancelar Nadbiskupskog ordinarijata te vlč. Davor Senjan i vlč. Stjepan Matezović vicerektor i duhovnik sjemeništa. Posluživali su đakoni Vladimir Sabo i Antonio Pekić.

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Hranić je rekao: „Draga braćo i sestre, obdareni smo neizmjernom Božjom ljubavlju i njezinom trajnom prisutnošću među nama koja nas po slavlju euharistije i pristupanju euharistijskom stolu sjedinjuje s raspetim i uskrslim Gospodinom Isusom Kristom. Danas, na Tijelovo, na osobit način slavimo to otajstvo. Pozdravljam sve svećenike, časne sestre, njihove kandidatice i novakinje, bogoslove, i sve vas draga braćo i sestre okupljene na ovome euharistijskom slavlju. Na osobit način među nama pozdravljam naše prvopričesnike koji su ovdje također okupljeni kako bi iskazali poštovanje i ljubav prema Isusu prisutnom pod prilikama kruha i vina. Pozdravljam i sve ostale koji ste obukli svoje odore i narodne nošnje kako bi uzveličali tijelovsku procesiju”.

Nakon navještaja liturgijskih čitanja nadbiskup je izrekao homiliju, podsjetivši da su blagdani crkve vezani uz ritam solarne godine što je osobito vidljivo u svetkovini Tijelova. „Tijelovo je očitovanje Bože ljubavi, vidljivi znak Božje ljubavi. Na jedinstven i osobit način, taj nam blagdan govori o Božjoj ljubavi, o onome što ona jest i što ona čini. Govori nam da se Ljubav ponovno rađa u darivanju, da se prima u davanju te da se ne smanjuje i ne troši. Ljubav preobražava svaku stvar, te se stoga razumije da je u središtu današnjega blagdana Tijelova i tajna pretvorbe kruha u Kristovo Tijelo i vina u njegovu Krv – transupstancijacija. Vidljivi znakovi kruha i vina, oblik, okus i boja, ostaju isti, ali snagom i djelovanjem Ljubavi Božje – Duha Svetoga ispod tih vidljivih znakova, u prilici kruha i vina kriju se Kristovo Tijelo i Krv. I snaga te Božje ljubavi koja preobražava kruh i vino, nastavlja po nama koji se pričešćujemo dalje preobražavati ovaj svijet: da bude više Božji, da u njemu bude više Božje ljubavi, dobrote i njegova srca i oka za svakoga čovjeka“, rekao je nadbiskup.

„Blagdan Tijelova nas, stoga, svake godine poziva da obnovimo čuđenje i radost zbog toga tako velikog dara Božje blizine i ljubavi, po kojemu nas u pričesti Bog sjedinjuje sa sobom i čini svojim otajstvenim tijelom, tijelom Iaus Krista. Iznutra nas preporađa, snaži i čisti. I dok mi kao zajednica Crkve slavimo Euharistiju, Euharistija izgrađuje iznutra nas kao Crkvu, ispunja nas snagom Kristovom i suobličava nas njemu, Isusu Kristu. Zato si danas posvješćujemo da smo pozvani ne samo biti na misi, nego da smo pozvani i pristupati pričesti – i to ne pasivno, po navici. Ne smijemo se naviknuti na euharistiju i ići na pričest tek po navici! I svaki put kad pristupamo euharistijskome stolu, pričesti, pozvani smo istinski obnoviti svoj ‘amen’ Tijelu Kristovu, svoje predanje Isusu Kristu i pristajanje uz njega i uz njegovu sudbinu. I kad nam svećenik kaže ‘Tijelo Kristovo’, a mi odgovaramo ‘Amen’ to bi trebao biti ‘Amen’ koji izlazi iz našega srca, izgovoren s uvjerenjem, pun predanja i ljubavi prema Isusu”.

„U euharistijskom kruhu kojega primam prisutan je Isus, koji me je spasio i koji mi daje snagu da živim. U euharistiji je živi Isus i zato svaki puta kad pristupamo pričesti neka nam srce bude raspoloživo za Isusa kao na prvoj pričesti. Primajući Isusa tako, promatrajući ga u euharistijskim darovima kruha i vina i časteći ga u tim darovima, mi primamo i upijamo njegovu ljubav, svjedočimo da ona postoji i da se zato stvari ovoga svijeta i odnosi u njemu mogu promijeniti na bolje, te da se možemo i trebamo nadati te surađivati s Bogom u izgradnji novoga, pravednijega, humanijega, solidarnijega društva te mira i ljubavi u njemu, među nama ljudima”, kazao je.

„Upravo nada koja dolazi iz Kristove ljubavi daje nam snagu da živimo i suočavamo se s poteškoćama. Jer primamo raspetoga ali i uskrsloga Gospodina i zato dok danas pjevamo Presvetoj euharistiji i hvalimo Boga koji se objavio skrivajući se u znaku kruha, mi istodobno osjećamo da nam je taj kruh potreban kao hrana i nutarnja snaga za težak put prema slobodi, pravdi i miru. I to želimo posvjedočiti i javnosti i zato na Tijelovo izlazimo s Presvetim oltarskim sakramentom u javnost na naše trgove, ulice naših gradova da bismo upravo to posvjedočili. U euharistiji se krije nada za ovaj svijet, da Bog nije zaboravio ovaj svijet, da on ljubi ovaj svijet. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Zajedništvo s Isusom po pričesti stvara duboko jedinstvo ne samo između nas i Boga nego i između svih nas pričesnika. To jedinstvo je temelj za bratstvo bez iznimaka. Dijeliti i blagovati s nekim euharistijski kruh, koji je Kristovo tijelo, to znači postati i biti Isusovo tijelo. Postati i biti njegovo tijelo znači da sve naše nije samo naše nego da je to Isusovo i da je to onih koji zajedno s nama čine to otajstveno tijelo Isusovo. Štoviše, nije čak toliko pitanje tek dati dio svoga kruha drugome, nego se iz toga što smo Kristovo tijelo i ‘biti Kristovo tijelo’ rađa naša obaveza postati trajno kruhom za druge ljude i biti kruh koji se u ljubavi daruje drugim ljudima”.

„Obnovimo danas, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici; poštovane časne sestre, kandidatice, novakinje i bogoslovi; naše zajedništvo s Tijelom Kristovim, da bismo uistinu ljubili jedni druge kao što je Krist Gospodin nas ljubio i postali kruhom za druge ljude“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Na večernje misno slavlje Tijelova okupilo se mnoštvo vjernika, a uz ovogodišnje prvopričesnike u tijelovsku procesiju kanile su se uključiti gradske udruge, zajednice, KUD-ovi, vatrogasci, klubovi i drugi, no vremenski uvjeti nisu dopustili izlazak Presvetoga oltarskog sakramenta na Strossmayrov trg gdje su bile pripravljene tri sjenice na kojim se procesija trebala zaustaviti, moliti, pjevati i slaviti euharistijskoga Isusa. Sjenice su na trgu pripravili: Bogoslovska zajednica, Milosrdne sestre sv. Križa i đakovačka Župa Svih Svetih čija je sjenica bila u znaku Papina posjeta Đakovu prije 20 godina. Stoga se na kraju misnoga slavlja pobožnost Presvetom Oltarskom Sakramentu odvijala pred glavnim oltarom katedrale uz molitvu i pjesme Tebe Boga hvalimo i Divnoj dakle. Nadbiskup je s Presvetim blagoslovio narod i molio zaključnu molitvu.

Mješoviti katedralni zbor, uz ravnanje maestra Ive Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića, pjevanjem je pratio proslavu svetkovine Tijelova u đakovačkoj katedrali.