Sudjelovali su štovatelji iz Zagreba, Osijeka, zatim iz župa Nova Kapela, Štivica te iz Žepča iz Bosne i Hercegovine.

Nakon okupljanja u voćinskoj crkvi, sve je pozdravio mjesni župnik i voditelj svetišta, vlč. Ivan Ereiz te naglasio kako su okupljeni oko nebeske Majke, „oko one u čije smo srce danas zagledani, oko one koja nam je na osobit način ne samo supatnica, ne samo tješiteljica, već ono najbitnije – putokaziteljica. Ona je ona koja nam pokazuje put kako doživjeti i kako oblikovati svoj život, na koji način odgovoriti na ono poslanje koje smo svi mi primili po sakramentu krštenja, kako Boga nositi u svom srcu i kako Boga donijeti drugima”.

Zatim je vlč. Ereiz predslavio misu u koncelebraciji s prečasnim Goranom Mitrovićem, župnikom župe Blažene Djevice Marije – Nova Kapela i dekanom Novokapelačkog dekanata.

Nakon mise, župnik Ereiz je hodočasnike upoznao sa svetištem Gospe Voćinske, središnjim Gospinim svetištem u Požeškoj biskupiji. Tu se kroz povijest štovala Blažena Djevica Marija kao Gospa od utočišta, odnosno Gospa Voćinska. Rekao je kako je crkva izgrađena u 15. stoljeću, ali je kroz povijest nekoliko puta bila rušena: za vrijeme Turaka pa u 1944. a onda 1991. kada je noću s 13. na 14. prosinca sravnjena sa zemljom. Na kućnom pragu ubijeno je 47 nevinih ljudi, mještana Voćina.

Nakon Domovinskog rata i uspostavom Požeške biskupije, crkva je izgrađena u izvornom obliku, kakva je bila u 15. stoljeću, gotičkog stila.

Fra Andrija Popović, upravitelj voćinske župe, je 1748. za glavni oltar u Osijeku nabavio kip Majke Božje, koji se u spisima spominje kao „milosni“ i „čudotvorni“. Nažalost kip je kroz povijest nestao, ali su sačuvane izvorne Gospine haljine, iz 18. stoljeća, koje se čuvaju u Dijecezanskom Muzeju Požeške biskupije. Sadašnji lik (slika) Gospe Voćinske izrađena je 1770. po uzoru na sam kip te je već u ono vrijeme, osobito kroz 19. stoljeće i kasnije, služila za procesije, marijanske pobožnosti…. Zahvaljujući brizi svećenika, a osobito župnika Josipa Martinca, slika je sačuvana kroz od ratnih razaranja, a u svečanoj procesiji je vraćena u Voćin 21. kolovoza 1999. Dana 7. lipnja 2003. u Osijeku je lik Gospe Voćinske okrunio, sv. Ivan Pavao II. prilikom svog apostolskog pohoda. Odlukom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, voćinska crkva je 2022. uzdignuta je na čast manje papinske bazilike.

Nakon povijesnog presjeka crkve i lika Gospe Voćinske, okupljenima se obratila s. Magdalena Barešić, koordinatorica Udruge štovatelja Gospe od čudotvorne medaljice. Sve je pozdravila i pročitala poruku s. Samuele Markanović, provincijalne poglavarice Marijinih sestara, koju je čekao put u Afriku pa se štovateljima u Voćinu obratila pisanim putem. Među ostalim navodi: „Došli ste danas svojoj nebeskoj Majci. Došli ste s njom slaviti i veličati Gospodina za divna djela koja je učinio u njenom životu, ali i u našim životima. Neka naše duše s njezinom pjevaju svoj ‘Veliča’. Što ste došli reći Mariji? Što ste joj danas donijeli? Na vašim licima je sigurno radost, a u srcima djetinja ljubav. Da, došli ste joj pokazati ljubav i zahvalnost. Ona vas je čekala. Majka uvijek čeka. Ona otvara svoje Bezgrješno Srce da osjetiš njezinu nježnu brigu za svakoga. Ona čezne da joj se približiš, da je zagrliš, da joj se povjeriš. Svatko od nas ima svoj križ, svoje brige i terete koje svakodnevno nosi. Recimo joj u intimnosti svoje duše sve ono što nikome ne možemo reći. Majka je tu da nas čuje, da nas savjetuje, da nas utješi, da nas ohrabri”, napisala je među ostalim provincijalna poglavarica.

Koordinatorica Barešić naglasila je kako je osam godina od kad je aktivnosti Udruge štovatelja povjerila vjernicima laicima i kako su rezultati zajedničkog rada vidljivi, pa se aktivnosti i sadržaji Udruge šire, osvježavaju i nadopunjuju, posebno zahvaljujući revnim laicima. Udruga nastoji širiti pobožnost prema Gospi od čudotvorne medaljice, kroz mjesečne susreta, duhovne obnove, hodočašća, pomaganje potrebitima.

Budući da su za to hodočašće štovatelji pisali pisma Gospi, izabrano je nekoliko pisama koje su čitali Tanja Ćurić, predsjednica Udruge štovatelja Gospe čudotvorne medaljice i Domagoj Trojanović, član Vijeća. Nakon toga, Trojanović je pročitao ulomak iz Lukinog evanđelja, a vjernici su meditirali nad tim tekstom. Uslijedila je pjevana krunica Božjeg milosrđa pred izloženim Presvetim.

S. Magdalena Barešić zahvalila je voćinskom župniku i voditelju svetišta na vremenu koje je toga dana podijelio sa štovateljima.

Među sudionicima hodočašća bila je s. Slavica Tubak iz župe sv Antuna Padovanskog iz Žepča koja je rekla da ju je kao mladu djevojku Marijinim sestrama privukla njihova radost koju su pokazivale u služenju bližnjima, u slavljenju Gospodina i čašćenju Gospe. S osmijehom na licu i radosno pristupale su svima, stoga im se i ona pridružila. Danas u Žepču ima stotinjak štovatelja Gospe čudotvorne medaljice i to s područja dekanata, sastaju se povremeno, najviše pred blagdan Gospe, svoje zaštitnice, u studenom.

Jedna druga sudionica, Nikolina Hederić tridesetak godina je medicinska sestra, radi u zagrebačkom KBC-u. Ističe da voli svoj poziv i pomaganje bolesnima. Medaljica joj je posebno davala snagu, kaže, u vrijeme pandemije, kada je trebalo još više medicinske skrbi pacijentima, ali su im sestre bile i duhovna zaštita i potpora. Ona je iz župe Pohoda Blažene Djevice Marije, a od djetinjstva je vezana uz Gospu.

S. Danijela Jukić stigla je na hodočašće sa štovateljima iz Osijeka, iz župe sv Leopolda Bogdana Mandića i drugih osječkih župa. Oni redovito dolaze na susrete štovatelja, ali ističe kako i drugi vjernici rado nose medaljicu oko vrata i svoj život oslanjaju na Gospu i njezinog Sina. Ljeti se na susrete okupi 50 – 60 štovatelja, zimi više, okupljaju se uglavnom zadnje subote u mjesecu, a najviše pred blagdan Gospe čudotvorne medaljice u studenom, za koji se pripravljaju trodnevnicom.

Tanja Ćurić predsjednica je Udruge štovatelja i djeluje, uz ostale, na planiranju aktivnosti u Vijeću štovatelja, pripremi hodočašća, mjesečnih susreta i drugih aktivnosti kroz godinu kojima nastoje unaprijediti razvoj i rast zajednice. Kaže kako se dolaskom u Zagreb našla u novoj sredini, daleko od roditelja pa je Mariju imenovala svojom majkom i s njom korača kroz život.

Štovateljica Gospe čudotvorne medaljice, Ljiljana, iz župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije – Malešnica kaže da je dugo štovateljica, iz vremena kad su u župi još bili lazaristi, a pobožnost je obnovljena dolaskom s. Jelene koja je preuzela vođenje zbora. Susreti štovatelja su zadnje subote u mjesecu kada mole, pjevaju i ona ističe kako zahvaljuje za sve, jer sve što ima u životu, duguje Gospi.

Stjepan Štefan je iz župe Blažene Djevice Marije – Nova Kapela. Mnogo je puta hodočastio u marijanska svetišta sam i s obitelji, bio je i voditelj hodočašća u razna mjesta, najviše u Međugorje, a u Voćin je često pješačio. Radostan zbog ovogodišnjeg susreta u Voćinu naglašava kako „smo svi došli k jednoj majci”. Ona nas je pozvala jer smo svi njezina djeca i veoma je zahvalan Gospi za predivan susret u Voćinu, poručuje.