Prije misnoga slavlja, slavna otajstva krunice uz misli bl. Marije Propetoga predmolile su časne sestre. Suslavio je župni vikar u Župi sv. Terezije Avilske u Požegi vlč. Karlo Topalović, a župnik Župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević bio je na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja. Pjesmom je euharistijsko slavlje animirao župni zbor mladih „Stope“ iz Blata pod vodstvom s. M. Danijele Škoro.

U propovijedi se don Ivo osvrnu na tekst naviještenog evanđelja. „Ovim ulomkom, koji smo čuli, započele su tenzije između religiozne institucije i Isusa, između života i smrti, ljubavi i sebeljublja. Tenzije između zakona slobode i zakona ropstva, a završile su smrću Gospodinovom, ali to nije Njegov kraj jer je pobijedio i uskrsnuo. Čuli smo da je Gospodin došao u svoj grad, Kafarnaum, u kojem je provodio najveći dio svoga vremena, grad u kojem je činio najviše čudesa. To je bio grad u kojem je našao najmanje vjere, gdje osobe koje su ga svakodnevno susretale nisu vjerovale da je on Mesija, da je on bio onaj kojega su iščekivali, koji je imao doći“, rekao je propovjednik.

Istaknuvši da u tome gradu Gospodin susreće prijatelje koji nose uzetoga, paraplegičara, dodao je da uzeti šuti, on ništa ne govori. „Možemo samo naslutiti koji je to bio očaj, beznađe. Kad je došao pred Gospodina nije ništa tražio, bio je predan tami koja je obuzimala njegovo srce. U to vrijeme za takve bolesnike nije bilo ni molitve za njihovo izlječenje, nije bilo nikakvoga obreda. Gospodin ga primjećuje zbog prijatelja, zbog bližnjih koji ga nose na nosiljci i donose ga Gospodinu. On ga liječi zbog njihove vjere. Ne liječi samo njegovu fizičku potrebu, nego vidi i njegovu unutarnju potrebu i oslobađa ga i otpušta mu grijehe“, naglasio je.

Don Ivo je zatim naveo svoje pozitivno iskustvo u radu s mladima za vrijeme specijalizacije za animatore, kada su mladi izvlačili svoga ‘anđela čuvara’, a da nisu znali tko je, te su pisali jedni drugima poruke ohrabrenja. „Tu je bilo prekrasnih riječi: samo naprijed, ustraj, vidim da ti je teško, uzdigni glavu, idi ne boj se. Mladi su ohrabrivali jedni druge kako bi završili specijalizaciju, da ne odustanu, kako bi kasnije mogli širiti svoju radost po svojim župnim zajednicama. Na isti način, Gospodin je podigao uzetoga. ‘Hrabro sinko’. Po tim riječima Gospodin ga je podigao. Dao mu je novu priliku, uzdigao ga“, pojasnio je.

Ako su to mogli mladi, koliko smo mi više pozvani to činiti, koliko smo u stanju to činiti i koliko nam je veća dužnost i odgovornost, poručio je propovjednik. „Primijetiti osobe koje su bolesne, primijetiti susjeda kraj kojega živimo ili čak osobu s kojom zajedno živimo. Samo staviti ruku na ramena, pitati kako si? Nakon što je Isus ozdravio uzetoga dolaze na scenu oni koji se bune. Ne primjećuju da je vratio život, to smatraju nebitnim i govore da huli. On koji je dao život toj osobi, prema njima sada zaslužuje smrt. Pismoznanci su se stavili iznad Boga. Iskoristili su zakon koji je dao Bog da bi dao slobodu čovjeku, da bi se mogao svaki dan približavati, suobličavati se. Oni su smatrali da Bog jedini može otpuštati grijehe, ali ne bilo gdje, nego gdje oni kažu, a to je bio hram u Jeruzalemu“, rekao je propovjednik.

Don Ivo je naglasio da Isus to čini izvan sistema Staroga zavjeta i najavljuje dolazak Novoga zavjeta. „Pokazuje dolazak zakona ljubavi i slobode. Oni gube autoritet i moć u narodu. Gospodin u njihovim srcima pronalazi zlo. Mi možemo biti osobe koje će dati život ili će ga uzeti. Pazimo na svoje riječi jer one mogu dati život i ubiti. Kako možemo djelovati poput Isusa Krista? Kriterij prema Mariji Petković su iskustvo i ljubav koja ražiže, i koja u se pretvara, a to je Trojstvo. Božja ljubav koja mijenja ljudsko srce“, dodao je.

Citirajući Mariju Propetog koja je rekla: ‘Ako moje redovnice ne osjećaju tu ljubav, ne mogu biti u redovničkoj zajednici. Neka se izbace kao drvo’, propovjednik je istaknuo da je njoj bila bitna ljubav. „Ona osoba koja nema te ljubavi ne može biti u zajedništvu s drugim ljudima. Božja ljubav daje sebedarje, uči osobe da djeluju poput njega da se žrtvuju za druge. Kako bi mogli djelovati potrebno se vježbati u toj ljubavi kako bi osoba koja primi tu ljubav u svoje srce suobličila se potpuno Božjoj ljubavi. Onda će Gospodin djelovati po toj osobi. Onda će Gospodin po nama dizati klonule, mrtve, liječiti bolesne. Ako želimo djelovati kao kršćani, ako želimo biti Isus Krist u ovome svijetu potrebno je svakodnevno se suoblikovati njemu. Biti s Njime, moliti ga da u naše srce uđe njegova ljubav, da našu nutrinu On ispuni. I zato tražimo, pitamo, ako je potrebno i sumnjajmo, ali nemojmo nikada reći da je dosta. Čuvajmo se misli da smo dosegli vrhunce svega, nego se svakodnevno preispitajmo. Tražimo svakodnevno priliku kako ćemo se suobličiti Isusu Kristu i kako ćemo služiti jedni drugima u toj božanskoj ljubavi“, zaključio je don Ivo Makrić.

Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem moći. Po završetku euharistijskog slavlja uslijedila je promocija zbornika „Stoljeće ljubavi i milosrđa“ i knjige „Privatni duhovni dnevnik“. Voditeljica je bila Petra Mašković, a knjige je predstavila doc. dr. sc. Katica Knezović. Na promociji je pjevao župni zbor mladih „Stope“ pod vodstvom s. M. Danijele Škoro.