Istina je prava novost.

Godišnji molitveni spomen u Bosanskom Grahovu na ubijenog župnika Gospodnetića i njegove župljane

U župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu održan je u nedjelju 30. srpnja godišnji molitveni spomen na ubijenog župnika don Jurja Gospodnetića i njegove vjernike u povodu 83. obljetnice njihova stradanja, prenosi TABB.

Tim je povodom banjolučki biskup Franjo Komarica služio misu u zajedništvu s domaćim župnikom don Davorom Klečinom, na kojoj su osim domaćih vjernika bili i vjernici iz okolnih župa kao i skupina od 10-ak mladih talijanskih volontera iz okolice Trevisa koji su svake godine u to doba na radnom kampu u Grahovu. Misi je nazočio i konzul savjetnik iz Konzulata Republike Hrvatske u Livnu Božo Vodopija.

Na početku mise župnik Klečina podsjetio je na stradanje mladog župnika don Jurja Gospodnetića kojeg su četnički ustanici odveli iz župne kuće 27. srpnja 1941. i nekoliko dana ga držali zatočenim u Bosanskom Grahovu gdje su ga zvjerski mučili, a potom i ubili na lokalitetu Jelina polja. Za njegov grob se ne zna do dan danas. Osim župnika Gospodnetića, simbol stradanja grahovskih Hrvata je i obitelj Barać koja je u potpunosti istrijebljena – najprije je ubijen otac Stipan, a potom i majka Anica koju su četnici doveli u župnu kuću i tamo je zaklali zajedno s njenih osmoro maloljetne djece. Najmlađe, blizankinje Nada i Vjera nisu napunile ni godinu dana. S njima je u župnoj kući ubijena i Stana Sarić koja je imala nepunih 12 godina. Tih dana u župi Bosansko Grahovo ubijeno je 60-ak župljana, a do kraja 2. svjetskog rata broj ubijenih Hrvata katolika – u župi koja je prije ratnih stradanja imala oko 1000 vjernika – narastao je na 220.

U propovijedi biskup Komarica podsjetio je da je sudbina Isusovih vjernika kršćana neodvojivo povezana sa sudbinom Isusa Krista, kako u dobru tako i u zlu, te je Isus prorekao svojom učenicima svih generacija i Veliki petak, ali i slavu nebeskog uskrsnuća. Naglasio je da svjedočenje za Krista i njegovo Evanđelje iz ljubavi, tj. podnošenje krvavog mučeništva u Crkvi ima trajnu vrijednost te da je krvava i dramatična stvarnost koju su preživjeli župljani grahovske i susjednih župa prije 80 i više godina, sjeme nove čovječnosti i novog čovječanstva.

Biskup je još istaknuo „da nas iskustvo Kristove Crkve poučava da svi neprijatelji Krista, njegovih svećenika i vjernika, s kojom god zabludom bili zaslijepljeni ili zloćom izopačeni, ako i steknu neku privremenu ovlast da Crkvi fizički naude, zapravo vježbaju i pojačavaju njezinu unutarnju snagu, njezinu životnu mudrost i obznanjuju njezinu vjerodostojnost i neuništivost, jer Crkvu vodi i krijepi neuništivi i vjerni Bog.“ Tomu su svjedokom i godišnja spomen slavlja u Grahovu u posljednjih 20 godina kojim se biskup i vjernici sjećaju mučeničke žrtve župnika don Jurja Gospodnetića, ali i brojnih drugih ubijenih župljana grahovske župe.

Na kraju misnog slavlja biskup je izmolio molitvu opijela za župnika Gospodnetića i sve stradale župljane pred starim spomen-pločama u dnu župne crkve.

Potom je župnik Klečina najavio da će se od iduće godine molitva za sve stradale, o godišnjem molitvenom spomenu, upriličavati ispred novog spomen-obilježja koje je izgrađeno u dvorištu iza župne crkve, a na kojem su ispisana imena 220 ubijenih župljana Grahova u 2. svjetskom ratu i poraću i Domovinskom ratu, te imena stotinjak hrvatskih branitelja poginulih na području Bosanskog Grahova u Domovinskom ratu. Spomen-obilježje će 13. kolovoza blagosloviti biskup Komarica.

Župnik Klečina zahvalio je svojim župljanima i članovima Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ na hvalevrijednoj suradnji u građevinskim inicijativama koje su zajedno ostvarili u protekloj godini – osim izgradnje novog spomen-obilježja, izgrađen je i vanjski sanitarni čvor u crkvenom dvorištu te elektrificirano zvono i sat na zvoniku crkve.

Župnik je biskupu uručio i novoizvađeni posjedovni list iz Općine Bosansko Grahovo kojim se dokazuje da su crkva i crkveno dvorište u vlasništvu Župe Bosansko Grahovo, budući da su proteklih 80-ak godina spomenute nekretnine katastarski bile u vlasništvu drugih fizičkih osoba, a ne u vlasništvu Župe.