1. Prije gotovo četrdeset godina, 11. travnja 1963., blaženi Ivan XXIII. objavio je encikliku “Pacem in terris” u kojoj je naznačio glavne smjernice učinkovitog promicanja mira u svijetu. Ta se enciklika i dan-danas odlikuje izvanrednom aktualnošću. Izgradnja mira je “trajna obveza”. Stvarnost ovih dana pokazuje to na dramatičan način.
U mislima mi je, nadasve, Irak i oni koji su zahvaćeni ratom koji ondje bjesni. Mislim osobito na nenaoružano civilno pučanstvo koje je u više gradova izloženo teškoj kušnji. Neka po Božjoj volji taj sukob uskoro završi kako bi se stvorio prostor za novo doba opraštanja, ljubavi i mira.

2. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je ponovno krenuti od duha koji je nadahnjivao mog časnog prethodnika: duha vjere, prije svega, i ujedno realistične i dalekovidne mudrosti. U spomenutoj enciklici on je među brojne “znakove vremena” ubrojio i sve veće širenje “uvjerenja da se prepirke, ako među narodima slučajno izniknu, imaju rješavati ne oružjem, nego nagodbama i sporazumima” (III. dio: AAS 55 [1963.], 291). Nažalost, taj pozitivni civilizacijski cilj još nije postignut.
Želim povjeriti obvezu mira prije svega mladima. S njima ću se susresti iduće nedjelje, na Dan koji je njima posvećen. Nužno je odgojiti nove naraštaje za mir, koji mora sve više postajati način življenja, utemeljen – kao što uči papa Ivan – na “četiri stožera”: istini, pravdi, ljubavi i slobodi. Svjetski dani mladeži predstavljaju u tom pogledu divni hod odgoja za bratstvo, radionicu mira i nade za budućnost čovječanstva.

3. U pripravi za Svjetski dan mladeži – kako je to sada već tradicija – susrest ću se s mladima Rima i biskupijâ Lazija na posebnom susretu molitve i slavlja, koji će se održati u popodnevnim satima u idući četvrtak 10. travnja na Trgu Sv. Petra. U svjetlu teme “Evo ti majke” povjerit ću prisutnu mladež Svetoj Djevici i svakome ću dati jednu krunicu, da im pomaže u molitvi. S velikim se pouzdanjem nastavljamo obraćati Gospi, moleći za mir u Iraku i svim ostalim dijelovima svijeta.