Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 21. listopada sudionike kongresa „Kateheza i osobe s posebnim potrebama: nužna pozornost u svakodnevnom životu Crkve” koji je organiziralo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, javlja Radio Vatikan. Poznat nam je veliki razvoj koji se tijekom posljednjih desetljeća dogodio u svezi s invalidnošću. Rast svijesti, rekao je Papa, o dostojanstvu svake osobe, osobito onih najslabijih, pomogla je da se hrabro uključuju oni koji žive s različitim oblicima invaliditeta, kako se nitko ne bi osjećao stranac u vlastitoj kući. Ipak, na kulturnoj razini još uvijek postoje izrazi koji vrijeđaju dostojanstvo ovih osoba, zato jer prevladava lažno shvaćanje života. Radi se često o narcisioidnom i utilitarističkom pogledu na život, koji nažalost, ne mali broj ljudi gleda kao osobe na rubu s invaliditetom, a da u njima ne prepoznaje različite oblike duhovnoga i ljudskog bogatstva.
Stav odbijanja ovog stanja još uvijek je prejak u mentalitetu društva, kao da nas to stanje sprječava da budemo sretni i da ostvarujemo sami sebe, rekao je Papa. To potvrđuju i genetski pokušaji da se već kod nerođenih sprijeće nesavršenosti. Međutim, svi poznajemo mnogo osoba koje su unatoč svojoj krhkosti i velikim teškoćama mukotrpno pronašle put do dobrog i sadržajnog života. S druge strane poznajemo osobe koje su naizgled savršene, ali razočarane. Opasna je prijevara misliti da smo neranjivi.
Odgovor je ljubav, nastavio je Papa, ne ona lažna, prijevarna i pobožna. Toliko koliko smo prihvaćeni i ljubljeni, uključeni u zajednicu i podupirani da gledamo u budućnost s povjerenjem, razvija se u nama pravi put života i iskustva dugotrajne sreće. To – znamo – vrijedi za sve, ali najkrhkije osobe su dokaz za to. Vjera je izvrstan životni pratitelj kada nam dopusti da rukom dotaknemo Očevu prisutnost koji nikad ne ostavlja same svoja stvorenja, u bilo kojim uvjetima njihova života. Crkva ne može biti bez glasa i neusklađena u obrani i promociji osoba s invaliditetom, upozorio je papa Franjo.
Blizina obitelji pomaže invalidnim osobama nadvladati usamljenost koja je uvijek opasnost da se u nju zatvore zbog nedostatka pažnje i potpore. To vrijedi još više za odgovornost koju imaju današnje generacije i za formaciju kršćanskog života. Zajednici ne smiju nedostajati riječi i geste kako bi susreli i prihvatili osobe s invaliditetom. Posebno ih treba znati uključivati u nedjeljnu liturgiju, preporučio je Papa, kako bi za njih susret s Uskrslim Gospodinom i istom zajednicom bio izvor nade i hrabrosti na ne baš laganom putu života. Kateheza, na poseban način, istaknuo je Sveti Otac, treba otkriti i pomoći da se iskuse suvisli obrasci za svaku osobu, s njezinim darovima, ograničenjima i nesposobnostima, čak i onim ozbiljnima, kako bi mogla na svojem putu susresti Isusa i prepustiti se njemu s vjerom. Nema nikakve tjelesne i psihičke granice koja bi mogla spriječiti taj susret, jer lice Kristovo obasjava nutrinu svake osobe. Osim toga, posebno mi službenici Kristove milosti, moramo biti oprezni da ne padnemo u neo-pelagijanizam i ne prepoznamo potrebu milosti koja dolazi iz sakramenata kršćanske inicijacije.
Naučimo nadvladavati neugodnosti i strah koji možemo iskusiti u susretu s osobama s invaliditetom, istaknuo je Papa. Učimo tražiti i stvarati odgovarajuća sredsva kako nikome ne bi nedostajala potpora milosti. Oblikujmo – prije svega primjerom! – katehiste koji će biti još sposobniji pratiti te osobe kako bi one rasle u vjeri i dale svoj pravi i istinski doprinos životu Crkve, rekao je Papa.