Nakon ulazne pjesme posvećene sv. Eufemiji u izvedbi rovinjskog župnog zbora, koja je popratila ulaznu procesiju koncelebranata, uvodne pozdrave izrekao je rovinjski župnik, dekan Rovinjsko-kanfanarskog dekanata mons. Vilim Grbac. Pozdravio je predslavitelja, svećenike, župljane te župe i brojene hodočasnike koji svake godine iz svih dijelova Istre, ali i iz inozemstva, napose iz pograničnih krajeva, pohrle odati čast i pomoliti se Bogu po zagovoru sv. Eufemije. Župnik je uputio pozdrav gradonačelniku Rovinja Marku Paliagi te njegovu zamjeniku Davidu Modrušanu te predsjedniku gradskog vijeća Emilu Nimčeviću.

Na početku homilije nadbiskup Zgrablić je izrazio radost što nakon gotovo dvadeset godina službe u ovoj rovinjskoj župnoj zajednici, najprije kao đakon, zatim kao mladomisnik i župni vikar te kao župnik, ponovno sudjeluje u proslavi blagdana sv. Eufemije, zaštitnice župe i Grada Rovinja. U prigodnim uvodnim pozdravima, posebne je pozdrave, među klerom biskupije, uputio svečarima jubilarcima, vlč. Darku Zgrabliću koji ove godine obilježava srebrni svećenički jubilej, te vlč. Jordanu Rovisu koji ove godine obilježava zlatomisnički jubilej.

Kratko se osvrćući na proslave u kojima je sudjelovao, posebno se istaknuo spomen proslavu 1200. godišnjice dolaska relikvija i sarkofaga sv. Eufemije na obale Rovinja koji je prema pisanoj predaji bio u olujnoj noći 13. srpnja 800. godine.

Podsjetio je kako je ta obljetnica obilježena uprizorenjem dolaska sarkofaga, kao i skazanjem mučeništva i smrt svetice prema zapisima u dragocjenom kodeksu iz 14./15. st. “Translatio corporis beate Eufemije”. Također se prisjetio i obilježavanja 1700. godišnjice mučeničke smrti sv. Eufemije koja je proslavljena 16. rujna 2003. godine. Na tom tragu još je jednom izrazio radost zbog sudjelovanja u ovom slavlju uz obilježavanje 1720. obljetnice svetičine mučeničke smrti.

Na pitanje “zašto je važno da u živom spomenu nosimo sv. Eufemiju i obilježavamo njezine obljetnice kao i obljetnice drugih naših blaženika i svetaca, kao i svećenika”, nadbiskup Zgrablić je odgovorio: “pojedince koji su na izvanredni i herojskih način živjeli evanđeoske kreposti ne promatramo samo kao zanimljive osobe iz prošlosti. Poznavanje života svetaca ‘spominjanje prošlih događanja, pa i ovaj današnji spomen, nije samo puka memorija, a još manje osobna želja da se nešto ne zaboravi, nego događaji od kojih učinio i od kojih živimo. To su događaji koji nose važnu poruku i zrače istinom i herojskom dobrotom pojedinca”.

Posvijestio je, kako je cijela povijest Crkve, a njezin bitan dio čini život blaženika i svetaca, je poput duboka korijena stabla na kojem raste naša sadašnjost i na kojem stablu života možemo i moramo ubirati sočnu i zdravu duhovnu hranu vjere kojom hranimo duh za našu sigurnu sadašnjost i budućnost i vječnost. “Ako zanemarimo korijen stabla, zaboravimo prošlost, odrečemo se istina i vrijednosti za koje su život utrošili, a mnogi poput sv. Eufemije i prolijevanjem krvi posvjedočili, svaki nas vjetrić ili oluja života može ozbiljno ugroziti”, jer, nastavio je propovjednik “bez poznavanja prošlosti najlakše je čovjekom manipulirati”.

Govoreći o važnosti povijesnog naslijeđa propovjednik je citirao encikliku pape Franje „Fratelli tutti“: ‘Ako vam netko predloži da zanemarite svoju povijest i odbacite blago koje su nam namrli naši stari, da prezrete sve što je vezano uz prošlost i gledate smo u budućnost koju vam on nudi, nije li to možda jednostavan način da vas tom svojom ponudom pridobije da činite isključivo ono što vam on kaže? Takvi vas trebaju plitke, iskorijenjene i nepovjerljive u sve, da vjerujete samo njihovim obećanjima i podlažete se njihovim planovima.’

Stoga na pitanje “koju vrijednost i važnu životnu pouku danas, za nas, po svjedočanstvu mnogih generacija i štovatelja sv. Eufemije prenosi spomen svetičine mučeničke smrti, tj. što nam poručuju relikvije sv. Eufemije, kao povijesni ostatak jedne osobe koje danas častimo”, nadbiskup je posvijestio kako je svako mučeništvo ukorijenjeno i raste na stablu križa, mučeničkoj smrti Isusa Krista. “Na Isusovu križu ubiru se plodovi života. Mučenička smrt sv. Eufemije najveći je izričaj ljubavi, plod života, herojski odgovor na Kristovu ljubav. Mučenici su prolili svoju krv za Krista i time dali najveće svjedočanstvo vjere i ljubavi. Crkva je uvijek vjerovala da su oni ugodnici Božji s Kristom najuže povezani, s njegovom Majkom Marijom, anđelima i svim svecima Božjim, te se njima s povjerenjem utjecala u zagovor. Stoga, nas liturgijski spomen mučeništva sv. Eufemije u ovom euharistijskom slavlju povezuje, čini nas dionicima s onom ljubavlju Božjega Sina na križu i ljubavlju sv. Eufemije u mučeničkoj smrti”.

Govoreći o štovanju svetaca mons. Zgrablić je citirao poznatog teologa, sina ovoga podneblja, profesora i svećenika pok. dr. sc. Alda Starića koji je u jednom članku zapisao „Štovanje svetaca znači slavljenje Boga koji nije samo obećao svoju milost Crkvi nego je baš u svecima pokazao da je njegova milost dobila mnoštvo povijesnih vidljivih ostvarenja, ‘znakova’, a to potvrđuje da svetost Crkve nije samo ontološkog karaktera, nego i egzistencijalnog karaktera, ne samo mogućnost, nego i stvarnost.“

Nadalje je propovjednik naglasio, da dok se spominjemo ‘povijesnog vidljivog znaka’ života, ostvarenje svetosti, tj. herojske ljubavi sv. Eufemije, i naš Riječ Božja potiče da logiku povijesti prenošenja vrijednosti ugrađujemo svakog dana, pa kada je potrebno i uz žrtvu, u naš život, te uzimamo svoj križ i slijedimo Krista na putu potpune ljubavi prema Bogu, svakom čovjeku i svemu stvorenome.

U tom kontekstu, nadbiskup Zgrablić je podsjetio na Isusove riječi “tko ne uzima svoga križa, i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga” (usp. Mt 10, 38-39), jer, nastavio je, “logika života je logika pšeničnog zrna koje umire da donese novi, uskrsli život”.

„No, je li moguć takav život danas; odakle nam snage za život logike pšeničnog zrna, upitao je propovjednik, te dao odgovor “moguć je samo iz dubokog i prisnog sjedinjenja s Isusom Kristom, jer ‘mučeništvo i poziv na mučeništvo nisu plod ljudskog napora, kako je istaknuo Benedikt XVI., ‘već su odgovor na život iz ljubavi prema Kristu i Crkvi. Božja snaga u punini očituje se u slabosti, u siromaštvu onoga koji se uzda u Njega i polaže u Njega, jedino u Njega svoju nadu”.

Nadbiskup Zgrablić je posvijestio kako je obitelj privilegirano mjesto na kojem smo pozvani ostvariti naš odgovor na Božju ljubav. Jer, “obitelj koja temelji svoj život na Bogu je put našeg posvećenja i najizvrsnija škola autentične požrtvovne i bezuvjetne ljubavi”. Propovjednik je naglasio, kako “odgovoriti na Božju ljubav je najvažniji zadatak našega života. Zazivanje i čašćenje svetaca, sv. Eufemije, važan je dio kršćanskog puta, jer odgovara našoj vjeri i razumu da odgovorimo ispravno na ovaj životni zadatak. Sveci su prijatelji Božji koji nisu prestali voljeti Boga i čovjeka. Oni nam žele i hoće pomoći na putu ostvarenja najvažnijeg životnog cilja”.

Nadbiskup Zgrablić je još jednom podsjetio kako rovinjska crkva s ponosom već dvanaest stoljeća čuva dragocjene relikvije sv. Eufemije. No, pojasnio je, kako relikvije same po sebi nisu objekt čašćenja, već ih promatramo u odnosu prema Bogu za kojega su podnijeli mučeništvo.

“Relikvije nisu samo ‘ostaci’ života na zemlji jedne osobe, nego nam predstavljaju oblik zajedništva s onima koji su u Kristu već proslavljeni, s onima koji su postigli konačni cilj života. Čašćenje relikvija izrasta iz onog što u Vjerovanju ispovijedamo kao ‘općinstvo svetih’, zajedništvo sa svima svetima. Čašćenje relikvija ne vraća nas u svečevo vrijeme, nego nas nosi u njihovu vječnost, u slavu koje su dionici. Relikvije sv. Eufemije koje možemo častiti u ovoj crkvi, pokazuju nam kako je moguć put svetosti, kako je moguć put života bezuvjetne ljubavi i time čine svetost prisutnom i vidljivom u Crkvi, održavaju je živom, te pomažu da po svetom zajedništvu Proslavljene i Putujuće Crkvi životi vjernika budu obuzeti onom svetošću koja će u današnje vrijeme biti prepoznatljiv znak posvećenja i preobrazbe društva, Crkva i svijeta”.

Homiliju je nadbiskup Zgrablić zaključio poticajem da, “blizina i zagovor sv. Eufemije pomogne u dozrijevanju i donošenju obilnog roda života”.

Župnik je prije otpusnog blagoslova izrazio zahvalnost gradskim vlastima za dobru suradnju, susretljivost, razumijevanje i poštovanje koje iskazuju župi. Ujedno je uputio i čestitke jubilarcima, zlatomisniku vlč. Rovisu i vlč. Darku Zgrabliću koji slavi srebrni misnički jubilej.

Nakon završnog blagoslova s moćima svete Eufemije održan je tradicionalni ophod oko svetičina sarkofaga.

Večernje misno predvodio je porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, koji je prije preuzimanja biskupske službe bio više godina rovinjski župnik. Večernju je svečanu misu pjevanjem uzveličao župni zbor iz Trviža.