U koncelebraciji su bili donedavni apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, generalni vikar don Franjo Frankopan Velić, pastoralni vikar mons. Nediljko Ante Ančić i još tridesetorica svećenika.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Križić je naglasio da tijekom svetkovine Svih Svetih i Dušnog dolazi na groblja pokojnima kako bi se molilo za njih te ih preporučilo Bogu. „No, osim molitve mi nemamo ništa posebno reći pokojnima što bi im pomoglo, ali zato oni nama imaju što reći. Njihova smrt i njihovi grobovi nam jasno govore što je u životu važno, a što nije. Oni nam govore da trebamo držati do besmrtnih vrijednosti s kojima ćemo doživjeti uskrsnuće“, istaknuo je u uvodu nadbiskup Križić preporučivši u misi sve pokojne da ih Bog pridruži svetim izabranim.

Na početku homilije nadbiskup je istaknuo da postoje dva glavna razloga zašto je Crkva uvela svetkovinu Svih svetih koja je postala jedan od posebnijih blagdana u crkvenoj liturgiji. „Kao prvo, s ovim blagdanom Crkva slavi mnoge svete duše koje su nam svojim životom vjernosti Bogu priskrbile puno Božjeg blagoslova, a tu su uključeni i oni koji nisu nikada službeno proglašeni svetima i nemaju neki svoj poseban blagdan u liturgijskom kalendaru. A takvih ima jako puno. Svi mi zasigurno poznajemo podosta osoba koje su prešle s ovoga svijeta, a za koje kažemo da su bile dobre osobe, poštene, velikodušne, požrtvovne, bogobojazne. Evo, to je upravo ono što se zove svetost. Zahvalni smo Bogu da takvih osoba i danas ima podosta, siguran sam i u našoj nadbiskupiji. Ne moraju se te osobe isticati s nekakvim životom punim izvanrednosti, da ne kažem čudesa, nego se radi o osobama koje se Bogu mole, čine dobro i žrtvuju u skrovitosti i diskretnosti svoga svakidašnjeg obiteljskog života. Možemo misliti koliko ima duša čija je svetost ostala trajno skrivena ljudima, ali nije Bogu. Kako su Crkvi dragocjene ovakve osobe“, kazao je nadbiskup dodavši da je drugi razloga zašto je Crkva uvela svetkovinu Svih svetih taj što je on poziv svim kršćanima na svetost. Bez svetosti kršćanski život nije u pravom smislu kršćanski. Sveti Ivan Pavao II. u pismu koje je uputio cijeloj Crkvi na početku novog tisućljeća govori o pastoralnim urgentnostima Crkve i na prvo mjesto stavlja poziv na svetost.

Nadbiskup Križić u nastavku je istaknuo kako se na svetkovinu Svih svetih na poseban način uređuju groblja. Takva groblja, ne samo da ne plaše, nego privlače. Ona nalikuju na cvjetne vrtove i parkove u kojima se može odmoriti duša. Simboli koji se susreću na grobljima su simboli života, a ne smrti. Na grobovima pokojnih nalaze se na poseban način tri simbola, a to su križ, cvijeće i svijeće. To su simboli života.

„Križ na grobu ne simbolizira tragediju smrti nego pobjedu nad smrću. Križ je po Isusovu uskrsnuću postao simbol pobjede života nad smrću, simbol novog života koji daje Bog, a ne čovjek. Zato će apostol Pavao reći da se ponosi križem Gospodina Isusa Krista. Također, grobovi su nam prekriveni cvijećem. Otkuda mjesto cvijeću na grobovima naših pokojnika“, upitao je mons. Križić dodavši da cvijeće poklanjamo osobama u trenutcima posebnih svečanosti i radosti. Cvijeće je čestitka u prigodama važnih životnih događaja. Darivanjem cvijeća izražavaju se najljepše želje u daljnjem životu. „Kada bi naši pokojni sa smrću zauvijek nestajali, naše cvijeće na njihovim grobovima ne bi imalo pravog smisla, više bi moglo ličiti na ruganje. Cvijeće na njihovu grobu je izričaj naše čestitke njima jer čvrsto vjerujemo da su oni postigli novi život radosti gdje patnja nema pristup“, istaknuo je.

„Na grobovima su još i svijeće koje gore i svijetle na privremenom počivalištu naših pokojnika. Svijeće simboliziraju život. One daju svijetlo i toplinu, a to su znakovi života. Kod krštenja svako dijete prima svijeću kao simbol života. Za dijete se moli da mu u životu nikada ne ponestane svjetla koje će ga dovesti do svjetlosti vječne. Isus je sebe definirao kao svjetlost svijeta s naglaskom da će svi koji idu za njim imati svjetlo života i posjedovati život u izobilju. Ne smijemo zaboraviti da je ovaj život prolazan i da ćemo se prije ili kasnije pridružiti pokojnima na ovom ili nekom drugom groblju. Na drugi svijet se mogu ponijeti samo duhovne vrijednosti koje smo postigli u ovome životu. To su vrijednosti ljubavi, dobrote, velikodušnosti, služenja. U tim vrijednostima je snaga našeg uskrsnuća“ kazao je.

„Ostaje nam zapitati se koliko tih vrijednosti nosimo u sebi danas i jesu li one dostatne da bi nas uvele u svjetlost vječnog života“, zaključio je poticajnim pitanjem nadbiskup dodavši da „molimo Gospodina da nas prati na našem životnom putu, da nam bude svjetlo i putokaz te da nam život ne završi sa samo ovozemaljskim hodom, nego da njegovom dobrotom prispijemo onom životu koji ne poznaje zalaza i gdje ćemo se zajedno s našim dragima radovati kroz svu vječnost.“

Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni vjernici, časne sestre, bogoslovi, zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovića i orguljašice s. Mirte Škopljanac-Mačine i više od trideset svećenika, do središnjega križa gdje je nadbiskup Križić izmolio odrješenje. Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovima pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.