Posljednji ispraćaj započeo je dolaskom njegova tijela na rivi otoka Košljuna gdje su se braća Provincije okupila zajedno s gvardijanom Samostana Navještenja Marijina na Košljunu fra Matom Polonijem. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je biskup Župan predslavio u zajedništvu s porečkim i pulskim biskupom u miru Ivanom Milovanom, provincijalnim ministrom fra Tomislavom Šankom, gvardijan Samostana na Košljunu fra Matom Polonijom te još tridesetak svećenika.

U propovijedi je mons. Župan najprije izrazio sućut rodbini pokojnoga fra Alfonsa te braći u Provinciji. Istaknuo je da „odlazak oca Alfonsa s kršćanskom žalošću, ali i nadom doživljava i Krčka biskupija jer je pokojnik potekao iz dobre kršćanske puntarske obitelji i svoj je redovnički i svećenički poziv dobrim dijelom utrošio i darovao za vjernike krčke biskupije“. Govoreći kako je Bog život u sebi, dodao je kako „Bog nije smrt ni stvorio ni izmislio, nego je smrt ušla u svijet đavlovom zavišću, dakle zlobom, ali i ljudskom odlukom“. Istaknuo je kako je važno da svaki ispraćaj u sebi sadrži kršćansku konotaciju jer ako toga nema „tu sve staje i ne dopire se dalje od plemenite humanosti“.

„Ako nema Isusa i svega što on donosi, dalje se ne može, ali ono što je Isus donio odnosi se na život i uskrsnuće“, istaknuo je propovjednik. Uspoređujući Isusov govor o smrti, zaključio je kako Isus nikada nije navijestio svoju smrt bez navještaja uskrsnuća, bez obzira što ga njegovi najbliži nisu uopće razumjeli. Dokaz tome, dodao je, je to da Uskrsloga nisu mogli prepoznati nakon uskrsnuća. Za to otajstvo je trebalo vremena, istaknuo je mons. Župan.

„Konačno je djelovanje Duha Svetoga na dan Pedesetnice učinilo da ipak učenici povjeruju da je Isus uskrsnuo i da je živ“, rekao je te istaknuo kako su vjerom u Uskrsloga i sami učenici predali svoje živote sve do mučeničke smrti jer ga nisu htjeli zatajiti. „Isus nije za sebe umro i uskrsnuo, nego za svakoga od nas, ali i za pokojnog fra Alfonsa. Ovo slavlje je svjedočanstvo naše vjere u činjenici uskrsnuća koju je sam Bog potvrdio kako bi ostala netaknuta izvan svake sumnje i da na toj činjenici leži istina o mojemu životu i o vječnoj sreći svakoga od nas“, dodao je propovjednik.

Zaključio je propovijed uspoređujući život fra Alfonsa s životom sv. Petra i dodao „kako nam je kroz mnoge nevolje proći prije ulaska u kraljevstvo Božje“ u čemu se , istaknuo je, snažno oslikava i život fra Alfonsa koji je tiho i kršćanski svaku od njih podnosio.

Poslije popričesne molitve, životopis fra Alfonsa pročitao je košljunski gvardijan fra Mate Polonijo. Budući da je fra Alfons bio dugogodišnji profesor i odgojitelj sjemeništaraca u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu u Splitu, svoje su izraze sućuti uputili mnogi njegovi tadašnji odgajanici i učenici. Ukratko se obratio i fra Ivan Lelas koji je istaknuo svoju bratsku ljubav prema fra Alfonsu, spominjući se bratske suradnje s fra Alfonsom iz koje je mnogo naučio za cijeli život.

Svoje sjećanje, zahvalu i izraze sućuti uputio je i hrvatski dirigent i glazbeni pedagog Ivan Repušić. Uime vjernika Istre, gdje je fra Alfons dugi niz godina pastoralno djelovao, obratio se umirovljeni profesor arhivist, povjesničar i predavač Jakov Jelinčić.

Na kraju se obratio i provincijalni ministar fra Tomislav Šanko, istaknuvši da se opraštaju od iznimnog brata franjevca i svećenika. „Kada bih u razgovorima s braćom, prilikom obilaska  Provincije, dolazio do pitanja o tome kako je fra Alfons, kako je naš najstariji član, skoro bi se redovito čula rečenica: To je pravi fratar, ili jednostavno: On je fratar! Izgleda da mi ljudi ipak osjetimo da za uistinu velike ljude ne treba izgovarati previše riječi. Ne treba ništa nadodavati. Zašto je tome tako? Pa jednostavno zato jer riječi hvale izgovorene za ljude kao što je to bio fra Alfons imaju odjek u njihovom životu. Zato ih ne treba puno“, istaknuo je provincijal Šanko.

Govor o velikim ljudima ne trpi pretjerivanje, dodao je. „Uistinu, za fra Alfonsa bez neke patetike možemo reći da je životom govorio. Kada bih ga morao opisati sa samo dvije riječi, a da ne upadnem u istu napast pretjerivanja, onda mi na pamet dolaze riječi raspoloživost i revnost. Mogu slobodno reći da je njegova raspoloživost ponekad poprimala herojsku razinu. Vjerujem da je dolazila iz iskrenog suosjećanja. Tako nam fra Alfons ostaje u sjećanju posebno u slici ispovjednika“, rekao je te dodao da je za fra Alfonsa svaki čovjek, koji je došao na ispovijed ili razgovor, bio daleko više od obaveze.

„Kao da je u svakoj osobi koja bi pokucala na vrata samostana prepoznao onog jadnog i izranjenog čovjeka iz evanđelja kojega se ne smije zaobići. Druga riječ za fra Alfonsa bila bi revnost. Fra Alfons je bio čovjek molitve, rada, reda i discipline. Ipak ta disciplina i revnost nikada nisu prešle u krutost. Posjedovao je rijetku finoću i mekoću duše. Nedaće koje je prolazio, udarci i ranjavanja, nisu ga učinile nepovjerljivim, zatvorenim ili čangrizavim. Kao da je baš to proširilo njegovo srce i učinilo ga osjetljivijim za ljudsku patnju“, istaknuo je.

Rekavši da je fra Alfons postao čovjek koji je znao razumjeti i slušati, provincijal je istaknuo pokojnikovu strpljivost. „Bio je i do kraja ostao jedna izrazito očinska figura. Čovjek koji je znao staviti sebi granice, ali je i poštivao tuđe. Vjerojatno je zato mogao biti zdravo zahtjevan prema sebi i drugima. Kao redovnik, svećenik i provincijal bio je pastir koji je vodio svoje stado s ljubavlju i brinuo se za dobrobit svakog pojedinca. Njegova prisutnost donosila je mir i sigurnost. Fra Alfons je ostavio trajan pečat na mnoge živote koje je Bog preko njega dotaknuo. Ostavio je neizbrisiv trag u životima braće naše Provincije“, naglasio je provincijal Šanko.

„Dragi padre Alfons, uime naše redovničke zajednice, hvala ti na svemu što si učinio na svim onim poljima gdje te je Gospodar žetve poslao. Hvala ti za svjedočanstvo tvoga života. Hvala dragome Bogu što nam te je dao. Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, zaključio je provincijalni ministra.

Nakon svih sažalnica, uslijedio je posljednji ispraćaj sve do grobnoga mjesta gdje je sprovodne obrede predvodio provincijalni ministar fra Tomislav Šanko. Posljednji ispraćaj fra Alfonsa Orlića okupio je veliki broj vjernika, rodbine, redovnika, redovnica, svećenika te prijatelja, izvijestilo je Tajništvo Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.